OBJAVA: 28.12.2017, 09:23h   •   IZMJENA: 28.12.2017, 10:19h   komentara   •     ISPIŠI

Intervju s beogradskom rock senzacijom

S Repetitorom na kauču: Zašto im se sviđa šibenski mentalitet, što zamjeraju Dariju Šariću i kako su završili u zatvoru

Beogradska rock senzacija 'Repetitor' prošlog su tjedna povodom rođendana Udruge PARK održali još jedan u nizu odličnih koncerata u Šibeniku, gradu koji im se očito sviđa i u kojem su već svirali 'mali milijun' puta. Prije odličnog i očekivanog žestokog nastupa u Azimutu popričali smo s gitaristom i basisticom benda, Borisom Vlastelicom i Ana-Marijom Cupin.


  Facebook/ Udruga P.A.R.K. S Repetitorom na kauču: Zašto im se sviđa šibenski mentalitet, što zamjeraju Dariju Šariću i kako su završili u zatvoru
PIŠE M.K.
28.12.2017, 09:23h

Članove 'Repetitora' uhvatili smo u jednom apartmanu u staroj gradskoj jezgri, gdje su se zagrijavali za nastup.

Svako malo ste u Šibeniku. Jeli to neka posebna veza s našim promotorima Igorom Bergamom i Matom Škugorom? Jeli vam već pomalo dosadilo dolaziti u naš grad?

Boris: Šibenik definitivno ima neku posebnu vibru, ali i zovu nas često na svirke, a mi se rado odazivamo. Šibenik mi se sviđa jer je težački grad, i nekako je poseban u Dalmaciji u odnosu na Zadar i Split po atmosferi koja je na neki način direktnija. Sa Šibenčanima prvo moraš proći jednu fazu inicijacije nepovjerenja, a kad to prođete, kasnije ste najbolji prijatelji. Takav mentalitet mi se jako sviđa.

Koliko ste uopće uspjeli upoznati naš grad? Jeste li imali vremena obići ga prije i nakon svirke?

Ana-Marija: Na prvom Terraneu smo svirali i najduže ostali, istraživali smo grad, okolicu i plaže. Bojan se i vozio po biciklističkim turama oko grada, a posjetio je i tvrđavu sv. Nikole. Tako da već dobro poznajemo Šibenik, nije to samo onaj strogi profesionalni odnos koncert pa doma.

Boris: Ipak, moram priznati da smo u Splitu svirali više nego li u Šibeniku, što je sasvim logično jer je moja majka Splićanka.

Nakon  toliko čestih posjeta Hrvatskoj, je li se promijenila ona jednom izrečena da su hrvatski carinici najgori na svijetu. A proputovali ste dosta toga.

Boris: Pa i nije. Ali taj odnos prema nama na granici nikad nije bio nešto strašno. Bilo je nekih verbalnih neprijatnosti, ali ta izjava je izrečena onako, više u polu šali.

Ana-Marija: Čak nam je zadnji put hrvatski carinik rekao kako su i njemu napokon došli 'Repetitor'. Nema s carinicima nikakvih pravila tko se kako ponaša i nemamo baš nekakvih velikih zamjerki ni na one iz Hrvatske.

Puno svirate. Imate li uopće vremena za odmor ili ste na turnejama dok ide ide?

Boris: U 11. mjesecu nismo održali niti jedan koncert, i to nam je svakako najduža pauza koju smo ove godine imali. Mislim da ćemo i u prvom mjesecu iduće godine isto iskulirati nastupe.

Mrzite li se katkad nakon toliko vremena provedenog zajedno?

Ana-Marija: Bilo je tu puno ljubavi, katkad i 'mržnje'. Ali poslije 10 godina na turnejama i putovanjima prošli smo te faze. Legne to sve na svoje. Ne može više iznenaditi i na kraju prihvatiš da nikog ne možeš ni mijenjati kao osobu.

Zadnji spot snimili ste u zatvoru. Kako vam je uopće napamet pala takva ideja?

Boris: Ideja je zapravo došla iz zatvora, iz njihove službe za tretman. To su zatvorski psiholozi koji se bave zatvorenicima i organiziraju slične stvari odavno, pa su nas ovaj put pozvali. Htjeli smo to snimiti, a spot je zapravo samo teaser za cijeli dokumentarac. Oduvijek smo željeli to napraviti, jer je i naš prijateljski bend 'Petrol', koji nažalost više ne postoji, prije nas svirao u zatvoru i zatvorskoj bolnici. Oduševljeni smo tim iskustvom.

Ne slušaju baš, uvjetno nazovimo ih 'kriminalcima', žestoki rock and roll?

Ana-Marija: Samo jedan posto, kako se i u spotu može čuti. Ali bilo im je dobro i lijepo su nas primili.

Boris: Bili su svjesni kakve mi predrasude o zatvorenicima možemo imati pa su zbilja trudili da nas prime što bolje. Nešto sam se ja na početku zbunio, a onda su me hrabrili da se opustim. To iskustvo dalo mi je prilike i procijeniti kakvi su mi pojedini prijatelji i poznanici. Neki su bili oduševljeni idejom snimanja u zatvoru, dok su se neki zgražavali.

Sad ste u društvu Johnny Casha i ostalih što su svirali po kaznionicama.

Ana-Marija: Tu su i BB King i neke druge legende. Definitivno ima nešto što spaja te dvije populacije, zatvorenike i muzičare.

Kako ste se osjećali na dan kad je objavljeno da su se 'Sonic Youth' napokon raspali?

Boris: Ja sam osjetio olakšanje. Trebali su to i ranije napraviti. Sjećam se da smo pričali o tome i složili se da nema tu neke tragedije. Osjećamo potpuni respekt prema njima, ali bilo je vrijeme da se razvedu. Sad, neki to ne mogu na miran način kao mi.

Ana-Marija: Ima nešto u toj žestokoj, intenzivnoj glazbi. Ne može se to održati vječno, osim, ako nisi Iggy Pop. Mnogi su umrli ili su se raspali. Ali život ide dalje, a muzika ostaje.

I 'Repetitor' je poprilično žestok bend. Do kad će ta žestina trajati? Možemo li od vas uskoro očekivati balade?

Boris: Dok ide ide. Bit će svega, bit će narodnjaka, balada, sve, bit ćemo kao Johnny Štulić. Imat ćemo i hip-hop fazu, a i tehno. Sve ćemo probati, pogotovo nakon pedesete. (Šala, naravno. Ili možda nije)

Mnogi Beograd u Hrvatskoj i Šibeniku doživljavaju kao jedan kul grad u kojem svi sviraju rock and roll. Koliko je u tome istine?

Boris: Ima trenutno u Beogradu jako puno mladih bendova. Samo, nema ih nitko ispratiti kao što su nas kad smo se mi pojavili, pa će im trebati više vremena da isplivaju na površinu. Međutim, nije rock and roll neko pravilo noćnog života u našem gradu. 'Europezacija' Beograda, kako mi to zovemo, donijelo je neki loš stil lošeg života. Ali rock je dosta dobro ukorijenjen i ima ga, ne da se.

Zadnji trendovi, koliko se može vidjeti po društvenim mrežama, su i amalgam repa i narodnjaka. Je li to postao dominantni trend, kolika je zvijezda Mimi Mercedes i ostala ekipa s te scene?

Boris: Nije to dominantni trend, sve je to još uvijek underground. Popularna je to alternativa. Mimi Mercedes izvukla se iz naše scene i draga nam je još. Zapravo, nikad nismo imali otpor prema narodnjacima. Uvijek volim reći da slušam 'prljavu' muziku, i to što tražim zna se naći i u narodnjacima, ima i u njima punka.

Čujemo da si se ozlijedio dan prije koncerta u Šibeniku na basketu. Ana-Marija je sa štakom svirala na prvom SuperUhu? Asocira li vas Šibenik na ozlijede?

Boris: Ma sve je u redu, sad sam dobro. Dosta volim košarku i pratim je, što me također veže uz vaš grad. Tu je Dražen Petrović, ali i duga tradicija igranja basketa. Nadam se da je i dalje tako. Cijenim jako i Darija Šarića kao košarkaša. Ali, ima tu jedan velik 'ali'. Jedno sam gledao njegov intervju gdje je rekao da bi bez problema mogao igrat za Partizan. Ipak sam ja 'Zvezdaš' i nije mi to bilo previše drago za čuti.

Ana-Marija: Bez komentara sam na Borisove izjave o sportu.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK