OBJAVA: 03.09.2017, 16:56h   •   IZMJENA: 03.09.2017, 16:56h   komentara   •     ISPIŠI

Good Film Hunting

'El Bar': Koliko i najbolji ljudi mogu biti velika đubrad najbolje je saznati od Alexa de la Iglesie

Ne mogu reći da mi je poremećeni Španjolac Alex de la Iglesia najdraži redatelj na svijetu, ali ma koliko mu filmovi bili bolesni, karikirani, često odvratni, do krajnje granice isforsirani i uglavnom sa nekom porukom i alegorijom na generala Franca koju pošto nisam iz njegove države ni ne mogu tako dobro razumjeti, još se nije dogodilo da mi se brk ne nasmije kad skužim da mu je izašao novi film.


PIŠE Mario Krnić
03.09.2017, 16:56h

Tako je bilo i s 'El Bar', čim sam shvatio da ga mogu brzo i bezbolno 'posuditi' odluka je pala na još jedno putovanje s Iglesiom koje, znajući iz iskustva, može tko zna gdje završiti. Ili kao genijalni 'Dan zvijeri' i 'Muertos de risa' s genijalnim Torrenteom Santiagom Segurom, ili kao totalno suludi feministički horor 'Vještice iz Zugarramurdija'.

Dobro, i u ovom zadnjem pojavljuje se Segura, ali kao vještica transvestit ili nešto transrodno. Pitanje je i je li to uopće feministički ili antifeministički film, kod Iglesie te granice nikad nisu dovoljno jasne i zapravo ni ne znam nekog tko  bi ih mogao do kraja protumačiti. Kad on ode u apsurd, nitko mu u tome nije ravan.

Super mi je što u filmu vještice stvarno lete na metli i šta je ona pradavna debela kamena Venera simbol plodnosti, ženske dominacije i cijelog feminističkog pokreta, ali moram priznati da u 'Vješticama iz Zugarramudrija' nisam baš previše uživao nakon prvih pola sata filmskog otvaranja kakvog može smisliti sami Iglesia. Kako se ne zabaviti u scenama gdje u pljačku krene Isus Krist, njegovi nabrijani balavi sin i još par maskiranih uličnih zabavljača.

Ali, sve to skupa nakon zabavnog postane totalna posveta slasher i drugim vrstama horora, uz jaku ironiju i poprilično komične trenutke, što je dobro znan redateljev forte. Ono što mu je slabija strana je kako sve to povezati u neku jasniju priču. To mu, po mom mišljenju, nije pošlo za rukom u 'Vješticama', a ni u ranijem 'Balada triste de trompeta'.

Ali, zato je u 'El bar' i ma kako i taj najnoviji mu film na trenutke odvratan bio, a da o grozomornoj političkoj nekorektnosti ne govorim, riječ je o izvrsnoj studiji ljudskog ponašanja u vanrednim situacijama, kad i oni najbolji i najispravniji misleći na svoju guzicu postanu teška đubrad. Sa đubrastim karakterima Iglesia se najviše voli igrati.

Dakle, imamo zgodnu curu koja momka traži preko društvenih mreža, klošara koji cijelo vrijeme citira Bibliju, prodavača grudnjaka, bivšeg policajca alkoholičara, odvratnu vlasnicu kafića, njenog frustriranog i u duši dobrog sredovječnog konobara, stariju gospođu ovisnicu o aparatima za kockanje i tipičnog hipstera s tregerima i dugom bradom.

Svi se oni nalaze u baru u centru Madrida, jedna od mušterija izađe vani i dobije metak u glavu, ulica je sablasno prazna, a ova ekipa što je ostala unutra ne usudi se izaći vani da ne bi prošla kao ovaj prvi nesretnik. Naravno, počinje paranoja, preko televizije doznaju da se vani događa neko sranje s epidemijom virusa. Naravno da je za prvog krivca označen hipster s bradom koji ubrzo dobiva nadimak 'đihadist'.

Kako njihova sebičnost sve više dolazi do izražaja, tako Iglesia premješta radnju u podrum, a na kraju i u kanalizaciju, pa tako i promjenom lokacije prati njihovu psihozu i moralno dno do kojeg mogu doći. Više od toga ne bi trebao pisati da ne bi bilo spojlanja, iako spojleri gledanju ovakvog filma jednostavno ne mogu odmoći. Prilika čini đubre, reklo bi se, a nagon za preživljavanje je zajebana stvar.

'El bar' je mješavina svega i svačeg, na trenutke sam pomislio, a mogu se kladiti da je Iglesia na to i išao, kako gledam 'Mist' Franka Darabonta, ali bez onih čudovišta. Ta granica koja se ekipa iz kafića ne usudi prijeći i izaći vani podsjetila me na momente na Bunuelovog 'Anđela uništenja'. Činilo se na trenutke i kako gledam 'Outbreak', a ebola samo što nije. Jedna od smješnijih scena svakako je i direktna aluzija na Nolanov 'Inception'. 'Je li ovo sve samo san', pita se jedan od aktera, ali i sam od te ideje brzo odustaje, pa gledatelj na svu sreću može odahnuti što zaista nije.

Eto, još jedan vrlo dobar i zabavan film Alexa de la Iglesie, a kad su njegovi filmovi dobri, to zbilja nekog đavla znači i trebalo bi ga pogledati. Ipak, samo oni s malo čvršćim želudcem. 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK