OBJAVA: 18.09.2017, 14:33h   •   IZMJENA: 18.09.2017, 14:43h   komentara   •     ISPIŠI

Poznata arhitektica Zrinka Paladino

Fijasko uređenja kninske crkve koja s ulaštenim podom nalikuje rajskom klizalištu mogao bi se ponoviti u Splitu

Izražavajući bojazan za budućnost crkve Gospe od Zdravlja u Splitu, čijem interijeru uskoro slijedi rekonstrukcija bez raspisanog javnog natječaja iako je riječ o zaštićenom kulturnom dobru najviše kategorije, poznata zagrebačka arhitektica Zrinka Paladino napisala je u komentaru za Telegram da bi ta rekonstrukcija mogla završiti fijaskom kao uređenje kninske crkve čiji je interijer osmislio Ante Vrban.


  Ilustracija/Facebook Z.Paladino Fijasko uređenja kninske crkve koja s ulaštenim podom nalikuje rajskom klizalištu mogao bi se ponoviti u Splitu
PIŠE Š.I.
18.09.2017, 14:33h

Arhitektica u svom komentaru pod naslovom 'Sjećate se fijaska s uređenjem kninske crkve? Sad bi se isto moglo dogoditi čuvenoj Gospi od Zdravlja u Splitu', piše o opasnom trendu preuređivanja najvrednije hrvatske sakralne baštine bez raspisanih natječaja koji bi trebali prethoditi intervencijama u kulturno blago. Ovako, intervencije se događaju mimo javnosti i struke pa Paladino strahuje za budućnost splitske crkve Gospe od Zdravlja koja bi kao vrhunsko i od 2008. godine i pojedinačno zaštićeno kulturno dobro trebala biti pod posebnom paskom struke i javnosti.

Na njoj se ne smiju dopustiti propusti kojima svakodnevno nemilice poništavamo sve što vrijedi, piše Paladino koja se detaljno osvrnula i na kninsku crkvu.

'Valja se pribojavati rješenja sličnih recentno ostvarenima također za franjevce, poput uređenja interijera crkve Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Kninu kao primjera arhitektonske prakse nespojive i sa samim pojmom crkve Gospe od Zdravlja i njezinom pročišćenom arhitekturom. Zagrebački je arhitekt Ante Vrban, kao uostalom i neslavnim projektom preuređenja zaštićene zagrebačke Gradske kavane, interijer kninske crkve osmislio poput rajskog klizališta ulaštene bjeline i blještavog odsjaja podova, lakiranog inventara i rascvjetanih lepeza stupovnih kapitela, u cijelosti nespojivog s vrijednošću Horvatove i Bernardijeve arhitekture.

Pa i s javno uvriježenim poimanjem o skromnom i narodu bliskom crkvenom redu franjevaca uopće. Međutim, kninska priča predstavlja uređenje unutar nove gradnje pa je i samim time nespojiva s idejom interveniranja u vrijedno splitsko kulturno dobro. Nije svatko osposobljen za sve i to bi trebali uvažiti i arhitekti, kojima je uostalom polje djelovanja dovoljno široko da talente mogu iskazivati i brusiti na puno mjesta, ali i investitori koji moraju promišljeno voditi skrb o svojim dobrima.

Da nismo društvo kakvo jesmo, raspis bi natječaja i za minimalno interveniranje unutar kulturnog dobra poput ovog splitskog bio osnovnim preduvjetom, međutim kod nas upravo tema često upitno sastavljenih ocjenjivačkih sudova i donesenih odluka predstavlja posebnu opasnost.

Općepoznata maksima arhitekta Mies van der Rohea ”Manje je više” nije, naravno, svugdje uporabljiva, ali postoje situacije u kojima bi i detalj više bio previše. Nismo u stanju očuvati obilježja niti najvrjednijih razdoblja pa ni kada ista predstavljaju vrijednosti svjetskih razmjera i nije nam jasno da ih samo kvalitetnim održavanjem moramo čuvati i predavati dalje.

Brojna recentna sakralna ostvarenja u pravilu nisu vrijednim slijednicima kvalitetne graditeljske prakse kojom se Hrvatska kroz povijest imala razloga dičiti, već najčešće predstavljaju neuspjele hibride povijesnih i suvremenih gradnji, upropaštenih urbanističkih i arhitektonskih šansi koje su koštale kao, a vjerojatno i više od najuspješnijih svjetskih ostvarenja. Funkcionalnost i snaga arhitektonskog izraza Horvatove Gospe od Zdravlja ne blijede ni danas, osam desetljeća od dovršetka gradnje, te premda ne oskudijeva klasičnim arhitektonskim rječnikom stupa i arhitrava ili kamena, a ne golog betona, ta nas arhitektura približava vremenu koje je težilo vlastitom izrazu u arhitektonskom oblikovanju.

Danas naime ne dvojimo da se taj tadašnji novi regionalizam, utemeljen na autohtonom i tradiciji, opravdano nametnuo kao ravnopravan čimbenik arhitekture modernih strujanja 1930-ih i kao takav se održao do našeg vremena. Ne dozvolimo novim, jeftinodjelujućim i kratkotrajnim trendovima da osvoje niti našu suvremenu, a kamoli baštinjenu arhitekturu. Ostavljali smo puno bolje tragove nekad, no što ih ostavljamo danas, stoga učimo od prošlosti i zaštitimo je', napisala je u komentaru za Telegram poznata arhitektica Zrinka Paladino. 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK