U primoštenskom kraju poznati su tragovi veoma rane ilirske, grčke i hrvatske naseljenosti. U srednjem vijeku, tj. u desetom stoljeću, ovaj je kraj poznat pod nazivom Primorje (Parathelesije), a u novije doba, sve do kraja 19.st. spominje se kao Bosiljine. Od Bosiljina nastala su dva rejona: primoštenski i rogoznički kraj.

Kako je nastalo prvo naselje Prhovo? Primoštenski preci bili su bogumili. Osamdeset bogumilskih obitelji koje je stiglo iz Bosne (XI. i XII. st.), bježeći ispred turske najezde stigli su u šibenik i zatražili zaštitu od šibenske vlastele. Vlastelini su te obitelji prihvatili i zatim ih morem prevezli deset morskih milja prema južnom pravcu šibenika i tu ih iskrcali. Uvalica u koju su došljaci iskrcani i danas se naziva "Bosanski Dolac". Područje u koje su se iskrcali došljaci bilo je pusto i krševito. Oni su se zatim uputili prema istoku, četiri kilometra daleko od morske obale i tu naišli na veću visoravan, gdje su sagradili naselje i crkvicu uz pomoć šibenske biskupije. Tako je nastalo najstarije primoštensko naselje, današnje Prhovo, a nešto kasnije naselja široke i Kruševo.

Uvjeti za stalan i siguran život postojali su sve dok se nisu zaredali upadi turskih četa iz dublje zagore i iz Bosne od kraja 15. st. i kasnije. Tako se oko 1480. god. pučani Prhova, široka i Kruševa sklanjaju pred turskim upadima i pljačkom na obližnji otočić "Gola Glava" (Caput Cista) gdje su osnovali novo naselje - Primpšten. Naselje koje je na otočiću izgrađeno kao pribježište, prvi se put pod hrvatskim imenom, Primošten, spominje 1564. god. Već tada je otočić s naseljem bio prema kopnu zaštićen obrambenim zidom i s kopnom komunicirao preko pokretnog drvenog mosta. Otočić je dakle, primošten, od čega novom naselju i potječe ime Primošten.

Stanovnici novog centra (Bosiljine-Primošten) nisu, međutim, potpuno i trajno prekinuli vezu s prostorom u zaleđu (Stanovi). Oni su tamo zalazili i u doba trajanja turske opasnosti radi korištenja zemlje, koja je i dalje ostala najvažnija osnova njihovog gospodarstva.

Krajem XVIII. i početkom XIX. st. Primošten se širi i demografski raste, da bi početkom našeg stoljeća postao središnji ekonomsko-društveni punkt. Do tada je nekadašnji most već bio zamijenjen nasipom, a stambeno-gospodarska aglomeracija s aproširila izvan opsega stare jezgre (Varoš, Crnica).

Geografski položaj Primoštena i prirodne osobine njegovog obalnog pojasa nose značajne vrijednosti. Uvale Velika i Mala Raduča, a naročito uvala Primošten (luka) ističu se izvanrednim prirodnim zaklonima.

U starim se dokumentima Primošten naziva Caput Cista (Gola Glava), dok se pod današnjim imenom prvi put spominje 1564. godine. S vremenom je pokretni most zamijenjen nasipom, pa Primošten postaje poluotok koji s poluotok Raduča tvori jedinstvenu prirodnu cjelinu.

Smještaj gostiju je moguć u hotelima „Zora“ i „Slava“, auto-kampu „Adriatic“, a za nautičare je važno spomenuti i marinu „Kremik“.

Primošten je poznat i po čuvenom crnom vinu «Babić», koje se dobiva iz čuvenih primoštenskih vinograda, čija se slika stalno nalazi u zgradi Ujedinjenih Naroda u New Yorku kao simbol mukotrpnog ljudskog rada kroz stoljeća.

www.primosten.hr

Ključne riječi: povijest, Primošten, hoteli, Babić