OBJAVA: 24.10.2016, 11:45h   •   IZMJENA: 25.10.2016, 08:29h   komentara   •     ISPIŠI

Obrazovanje s Down sindromom

Mateo je primjer kvalitetne integracije djece s posebnim potrebama: Sjajan je učenik, a stigne trenirati plivanje i hrvanje

Integracija učenika s posebnim potrebama u redovan obrazovni sustav ključna je u njihovom razvoju, a kako to izgleda u Šibeniku provjerili smo u šestom razredu osnovne škole Jurja Šižgorića koju pohađaju dva učenika s Downovim sindromom. Jedan od njih je Mateo, trinaestogodišnjak koji je peti razred s posebnim programom završio s odličnim uspjehom i pohvalnicom. Ovo je priča o njemu, ali i o njegovim prijateljima, roditeljima, učiteljici i asistentici koji zajedno čine cjelinu koja odlično funkcionira.


  I.B/ŠibenikIN Mateo je primjer kvalitetne integracije djece s posebnim potrebama: Sjajan je učenik, a stigne trenirati plivanje i hrvanje
PIŠE Ivana Šimundić
24.10.2016, 11:45h

- Kad smo radili psihotest prije prvog razreda, predložili su mi da ga upišem u redovnu školu. Rekla sam, ako može ići neka ide, ako ne bude išlo, ispisat ću ga – priča Irena Denac, majka Matea koji jako voli društvo školskih kolega, obožava sport, crtanje i prirodu i društvo, a kao i većini vršnjaka, najteže mu ide matematika. U slobodno vrijeme već tri godine ide na plivanje, a nedavno se upisao i na hrvanje. 

U Mateovom razredu još je jedan učenik s Down sindromom, dvoje s autizmom i jedan s motoričkim poremećajem. U maloj i ugodnoj učionici slušaju sve predmete osim tjelesnog, likovnog, glazbenog i tehničkog odgoja, a kad su ti sati na rasporedu, priključe se svom matičnom razredu.

S Mateom smo bili na tjelesnom. Dok je igrao nogomet s ostalim učenicima, razgovarali smo s njegovom mamom i asistenticom u nastavi.

- Početak nam je bio težak, ali Mateo se brzo priviknuo i odlično se slaže s djecom. Ja mu pomažem kući, voli učiti, a najviše voli sport. Ljubav prema sportu pokazuje još od malih nogu pa već tri godine ide na plivanje, a odnedavno i na hrvanje. Jako je bitno da su djeca s Downovim sindromom aktivna, da se kreću, izlaze i druže s vršnjacima – priča Mateova mama i priznaje da ju je ipak bilo strah kako će proći njegova integracija u razred.

- Prva godina je bila najteža, ali sada je sve dobro. Najviše sam se bojala hoće li ga druga djeca prihvatiti i kako će on reagirati. Srećom, nismo imali nikakvih negativnih iskustava, djeca ga vole, on je sretan i voli kolege. Važno mu je da nije odvojen i da ima zdrav život kao i svi njegovi vršnjaci. S njima ide i na školske izlete, ne želim ga izolirati iz njegove sredine – priča Irena.

Slaže se s njom i Mateova asistentica u školskoj klupi Ana Oosterhuis Šegedin.

- Više mu znači takav dan proveden vani gdje može učiti iz primjera i upoznati neku novu sredinu nego gledanje u udžbenik. Djecu s Downovim sindromom treba osamostaliti za život – naglašava asistentica.

Pomaže mu od lani i sada je sluša više nego mene, smije se Mateova mama.

- Odmah smo kliknuli i skompali se. To je bila nova situacija i njemu i meni, ali odlično se slažemo. Pomažem mu u svemu, dočekam ga kad ga roditelji dovedu u školu, idemo zajedno do učionice, podsjećam ga na obaveze koje zaboravi, prepišem mu što ne stigne, pomažem mu čitati -  objašnjava asistentica kako izgleda njihov radni dan.

Dok nije zaživio projekt asistenata u nastavi, sve nam je bilo teže, dodaje Mateova mama.

- Sada je lakše i njemu i meni. Prije smo morali puno više učiti kod kuće, a Ana sad s njim velik dio posla napravi u školi. Jako sam sretna što se tako dobro slažu i nas dvije uvijek komuniciramo i informiramo jedna drugu - kaže Irena.

Naglašava kako je asistent u školi nevjerojatno važan djeci s posebnim potrebama.

- Interakcija s drugom djecom je jako važna, a Matea djeca jako vole i prihvaćaju i ta ljubav je obostrana. Na tjelesnom s njim nema nikakvih problema, jako je sposoban i prijatelji mu rado pomažu – kazao je njegov profesor tjelesnog Ivica Badžim.

Mateo voli crtanje, a kao i većini vršnjaka, najmanje mu je draga matematika. Malo mu teže ide pričanje i čitanje jer je kao trogodišnjak obolio od leukemije i dvije godine proveo na liječenju. Nakon terapija je trebalo iznova učiti hodati i govoriti, priča njegova mama.

- Mateo se odlično snalazi u školi, i mada ima asistenticu, prilično je samostalan momak i u učenju i u kretanju – zadovoljna je njegova učiteljica koja ne propušta pohvaliti Mateovu mamu jer ga vodi svud sa sobom što je svakako jedan od razloga njegove društvenosti.

Kod nas vlada topla obiteljska atmosfera, sve je puno ljubavi, a uz učenje se stignemo i zabavljati, zadovoljno je na kraju našeg posjeta školi istaknula Mateova učiteljica i naglasila kako je integracija učenika s posebnim potrebama u redovan sustav važna u njihovom razvoju. 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK