SADA ČITATE
Još uvijek nemamo odgovor na pitanje što se dogodilo sa šibenskom bratovštinom bičevalaca
KLJUČNE RIJEČI
Ivo Glavaš
          OBJAVA: 14.10.2017, 08:29h   •   IZMJENA: 14.10.2017, 08:29h   komentara   •     ISPIŠI

Zaboravljeni Šibenik

Još uvijek nemamo odgovor na pitanje što se dogodilo sa šibenskom bratovštinom bičevalaca

Prije nego što su se 1391. godine u crkvu i samostan sv. Spasa u Šibeniku uselile benediktinke, u njemu je boravila bratovština bičevalaca. Na pitanje 'tko su misteriozni bičevaoci i što znamo o njima', u novoj kolumni pokušat će odgovoriti konzervator Ivo Glavaš.


PIŠE Ivo Glavaš
14.10.2017, 08:29h

Bičevaoci su u srednjem vijeku vjerovali da se bliži propast svijeta i da treba činiti pokoru bičevanja kako bi se ublažio gnjev Božji, okajalo grijehe i barem na trenutak približilo Kristovoj patnji. Bičevanje se kao metoda od ranog srednjeg vijeka primjenjuje u samostanima, bilo kao oblik kažnjavanja neposlušnih redovnika, bilo kao oblik samokažnjavanja. Masovni i javni bičevalački pokret razvio se još u 13. stoljeću u talijanskoj pokrajini Umbriji, a naročito se širi nakon katastrofalne kuge u 14. stoljeću sve tamo do Poljske. Najstarija povijesno poznata bratovština bičevalaca utemeljena je u talijanskom gradu Perugi 1260. godine. Bičevaoci, obučeni u karakteristične bijele haljine, rade procesije po gradovima gdje se sami bičuju do krvi ili bičuju člana bratovštine ispred sebe. Ta krvava pokora znala je potrajati čak 33 dana.

Vrhovi katoličke crkve od početka nisu tolerirali pokret bičevalaca pa su ih često proglašavali hereticima i zabranjivali. Tako su bičevaoci 1444. godine u Bosni zabranjeni bulom pape Eugena IV. Pod pritiskom crkve, pokret u Europi nestaje tijekom 16. stoljeća, a bičevaoci osnivaju druge bratovštine kao što su tzv. ˝bratovštine dobre smrti˝ koje su se brinule za pokop preminulih.

 Procesija bičevalaca na slici glasovitog španjolskog slikara Francisca Goye

Pošto se društvene i religijske pojave u srednjovjekovnoj Italiji brzo šire i po tadašnjoj Dalmaciji, bičevaoci se već u 13. stoljeću javljaju u Zadru, zatim u Korčuli, Dubrovniku, Stonu i Kotoru. Iako spadaju u najstarije religiozne bratovštine na našoj obali Jadrana, o njima zapravo jako malo znamo. O šibenskim bičevaocima postoji samo jedan podatak o tome da su 1346. godine bili u šibenskom samostanu sv. Spasa. Podatak donosi otac šibenske povijesti i prvi hrvatski povjesničar Dinko Zavorović u svom djelu o povijesti Šibenika iz 1597. godine. 

Ne znamo što se dalje dogodilo sa šibenskim bičevaocima nakon što su benediktinke preuzele samostan sv. Spasa. Vjerojatno su prešli ili osnovali u neku drugu šibensku bratovštinu gdje im se gubi svaki trag. Možda će jednog dana tek arheološka iskapanja dati odgovor na pitanje o sudbini šibenske bratovštine bičevalaca.

Do tada će nam priča o bičevalačkom pokretu za trenutak približiti svijet i psihu srednjovjekovnog čovjeka. Šibenčani tog doba u tome nisu nikakva iznimka – boje se Boga i neminovnog dolaska smaka svijeta, a kuga im je bila sigurni znak srdžbe Božje. 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK