OBJAVA: 03.12.2016, 11:17h   •   IZMJENA: 03.12.2016, 11:17h   komentara   •     ISPIŠI

Zaboravljeni Šibenik

Prva zabluda o katedrali sv. Jakova: 'Sagrađena je prihodom od solana'

Kolumnist ŠibenikIN portala dr. sc. Ivo Glavaš priredio je niz specijalnih adventskih kolumni o zabludama povezanim s poviješću, gradnjom i obnovom šibenske katedrale. U pet nastavaka do Božića pisat će o tome je li katedrala uistinu financirana prihodom od šibenskih solana, predstavljaju li glave na katedrali uistinu onodobne Šibenčane, je li katedrala jedinstveni projekt Jurja Dalnatinca, u kojoj mjeri danas gledamo u izvornu katedralu i koliko su je restauracije sve do suvremenog doba promijenile.


PIŠE Ivo Glavaš
03.12.2016, 11:17h

Koliko smo puta od nekih lokalnih stručnjaka mogli čuti ili pročitati netočnu tvrdnju kako je gradnja katedrale financirana prihodom od šibenskih solana u Zablaću i Morinjskom zaljevu? Taj prihod bio je prilično značajan jer je Venecija u Dalmaciji jedino Šibeniku dopustila da slobodno trguje solju s osmanskim podanicima u zaleđu grada.

Pag je, primjerice, dvije trećine svoje soli morao izvoziti u Veneciju, a sve ostale veće solane u Dalmaciji Venecija je zatvorila i koncentrirala sol u svojim skladištima kako bi mogla izvlačiti ekstraprofit. Cijena soli u odnosu na troškove proizvodnje, zbog takve mletačke politike, rasla je i do 300 posto pa možete zamisliti koliki je to prihod donosilo Šibeniku.

Međutim, glavni prihod Šibenčana u to doba bio je zemljišni posjed koji je osnova društvenih odnosa u Europi u srednjem i ranom novom vijeku. Najviše su se sadili vinogradi koji su u Dalmaciji bili gotovo monokultura. Zemljišni posjed nije ovisio o državnim monopolima i carinskim barijerama kao sol pa je jedini bio pogodan za dodatno oporezivanje kako bi se stvorio stabilan izvor prihoda za gradnju Katedrale.

Štoviše, šibenske solane u Morinjskom zaljevu prestale su s radom već 1566. godine, a tijekom dugotrajnog i katastrofalnog Kandijskog rata (1645. – 1669.) između Venecije i Osmanskog carstva i sve solane u Zablaću prestale su s radom i u njima, unatoč nekim pokušajima, nikad više nije obnovljena proizvodnja soli.

Odlukom šibenskog Velikog vijeća 7. travnja 1402. godine formiran je fond za gradnju katedrale, sa šibenskih posjeda na prostoru Vodica ubirala se posebna zemljarina, a na sve proizvedeno vino na teritoriju šibenske komune određen je namet od 10 posto za gradnju katedrale. Posebni prokuratori imenovani od Velikog vijeća nadzirali su i upravljali tim prihodima. Prihod od prodaje soli nije utjecao na gradnju katedrale, ali je utjecao da Šibenčani tijekom ratova s Osmanlijama ne pomru od gladi jer su za sol dobivali hranu od osmanskih podanika u zaleđu Šibenika.

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK