OBJAVA: 24.01.2012, 14:03h   •   IZMJENA: 24.01.2012, 14:03h   komentara   •     ISPIŠI

Narodni običaji maškaravanja

Miljevačke Čarojice


PIŠE Šibenik IN
24.01.2012, 14:03h

Vrijeme je maškara. Ili kako se to na Miljevcima u starim vremenima zvalo čarojica. Čarojice se nazivaju zato jer su se po licu čarali ugljenom.

 

Maskiranje svoje korijene vuče još od predcivilizacijskih i pretkršćanskih ratarsko-stočarskih kultura koje karakteriziraju primitivni oblici religije te magija za plodnost i zaštitu od zlih sila. Običaj maskiranja nije se puno razlikovao ni na Miljevcima. Kao i u ostalim krajevima, svrha čarojica pretežno je bila otjerivanje zla i dozivanje plodonosne godine.

Pripremanje je započinjalo već iza Tri kralja, kada su za čarojice odabirali snažniji, izdržljiviji i otvoreniji ljudi u selu. Ljudi koji su bili spremni na šale, doskočice, ali i koji dišpet. Pripreme, kojima se pristupalo vrlo ozbiljno, znale su trajati i po deset dana.
Svi ljudi bi se sastali u jednoj kući gdje bi se dogovarali.
Čarojice su tradicionalno imale pomno razrađene svoje likove. Najčešće su to bili baba, did, obično jedna ili dvije mlade.

Jedna bi bila malo starija, a u ruci je imala uvijek metlu tako da bi mogla počistitit kuću u koju stignu čarojice. Baba je uvijek sa sobom nosila lug i posula bi se one koji joj se ne bi sviđali. Did je uvijek bio glavni u povorci, on je odlučivao gdje čarojice trebaju ići. Kako je običaj darivati maškare, čarojice su imale i torbonosu zaduženog da nosi torbu u koje bi skupljao darove.

On je najčešće imao sa sobom i sablju, na koju bi zaticao slaninu i mesu koje bi čarojicama darivali domaćini. Prije nego što se darivalo čarojice, one su morale otpjevati jednu od svojih pjesama, ali i isputiti želju domaćinu. Najčešće se pjevalo: Domaćine, kume moj evo neve pred tvoj dom. Želja domaćina najčešće je bila da «did povali babu». Ovaj zanimljivi običaj želio je potaknuti nadolazeću godinu da bude što plodonosnija. Did bi najčešće povalio babu na drvima ili lozi.Obučeni u staru odjeću, zagrnuti u ovčju kožu i okićeni zvonima čarojice su velikom bukom koji su proizvodili zvonima pokušavali protjerati zlo i probuditi proljeće i plodonosnu novu godinu. Na svoj put kretali bi u samu zoru po svim selima Miljevačkog platoa, zatim bi preko Krke stigli do Dubravica i Rupa. Na svom putu čarojice su se osim sa godtoljubivim susretali i s domaćinima koji ih ne bi htjeli primiti u svoj dom. A to bi za čarojice značilo samo jedno; napraviti dišpet. «Istrati» sve ovce iz kokošinjca, pobacati stvari u dvorištu i slično.

Nakon što bi se čarojice vratile s napornog puta, organizirala bi se večera na kojoj bi se pripremili svi darovi koji su se skupili. Običaj je bio da se pozovu svi članovi obitelji onih koji su sudjelovali u čarojicama. Nekih godina, kada je darova bilo bogato u večernjem slavlju sudjelovalo bi i cijelo selo."
 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK