Na današnji dan, 17. studenoga 2000. godine, umro je Ante Šupuk, jezikoslovac, profesor, prvi šibenski arhivist i čovjek koji je velik dio svog života posvetio istraživanju i očuvanju povijesti, jezika i identiteta Šibenika. Iza sebe je ostavio vrijedan znanstveni rad i građu bez koje bi poznavanje prošlosti grada bilo znatno siromašnije.
Rođen je 23. listopada 1912. godine, a tijekom dugogodišnje pedagoške karijere odgojio je generacije šibenskih učenika i studenata Pedagoške akademije. Njegov profesionalni put dobio je novu dimenziju 1. siječnja 1968. godine, kada je postao prvi arhivist netom osnovanog Sabirnog arhivskog centra Šibenik, odjela Historijskog arhiva u Zadru, prisjetili su se iz Državnog arhiva u Šibeniku.
Taj je posao obilježio njegov daljnji život. Predano je prikupljao i popisivao arhivsko gradivo javnih ustanova i privatnih osoba s područja Šibenika i okolice. Zahvaljujući njegovu radu, fond šibenskog arhivskog centra obogaćen je s više od 300 dužnih metara izvornog gradiva, odnosno oko 2500 svežnjeva dokumenata koji datiraju od 15. stoljeća do 1945. godine.
Bavio se i sređivanjem gradiva biskupijskog arhiva, župnih ureda i samostana, a iza sebe je ostavio brojne evidencije i popise, među kojima je i temeljit pregled matičnih knjiga na šibenskom području.
Istraživao je imena, prezimena i govor starih Šibenčana
Šupukov interes nije završavao na arhivskim dokumentima. Posebno su ga zanimali glagoljski spomenici Šibenika i okolice, povijesna demografija, antroponimija te osobitosti šibenskog govora i jezika.
Matične knjige prepoznao je kao jedan od najvažnijih izvora za istraživanje lokalne povijesti. Iz njih je izvlačio podatke o ljudima, obiteljima i životu nekadašnjeg Šibenika, nastojeći sačuvati tragove prošlih vremena.
Objavio je tridesetak znanstvenih i stručnih radova, a posebno mjesto zauzima njegova knjiga „O imenima, prezimenima i jeziku starog Šibenika”, objavljena 1981. godine. Istraživao je glasovne i naglasne osobitosti šibenskog govora, turcizme, frazeme i izraze koji su dio lokalnog jezičnog nasljeđa.
Za svoj rad 1972. godine dobio je Nagradu grada Šibenika.
I nakon umirovljenja nastavio je istraživati
Iako je 1976. otišao u mirovinu, Šupuk nije odustao od istraživanja. Nastavio je proučavati arhivske izvore i otkrivati podatke koji su pomogli rasvijetliti brojne dijelove šibenske prošlosti.
Velik dio njegova rada objavljivan je u stručnim i specijaliziranim časopisima, zbog čega je njegov doprinos možda manje poznat široj javnosti nego što zaslužuje.
Njegova istraživanja ipak su nastavila živjeti i kroz rad drugih istraživača. Naime, izdavački niz biblioteke „Demografica et glagolitica Sibenicensia” osmišljen je upravo na temelju područja kojima se Šupuk bavio: glagoljice, antroponimije, demografije i matičnih knjiga.
Prvo izdanje te biblioteke objavljeno je 2013. godine pod naslovom „Ante Šupuk i njegov rukopis o starim primoštenskim maticama”, kao svojevrsna posveta njegovu znanstvenom i stručnom radu.
Danas, 26 godina nakon njegove smrti, ostaje čovjek koji je strpljivo kopao po starim dokumentima kako bi budućim generacijama ostavio odgovore o tome tko su bili Šibenčani, kako su živjeli i kojim su jezikom govorili. Njegov rad podsjeća da se identitet jednog grada ne čuva samo u njegovim zidinama i spomenicima, nego i u imenima, riječima i zapisima ljudi koji su u njemu živjeli.