Imaš vijest?
Imaš informaciju iz prve ruke, fotografiju, video, dobru ideju ili te nešto muči?
PODIJELI S NAMA!Piše dr.sc. Ivo Glavaš
Prepoznatljiva vizura Šibenika oko katedrale nestala bi da se nisu pobunili hrvatski akademici
'Projekt arhitekta Harolda Bilinića koji nam je dan na uvid, po svom volumenu, razradi u detaljima i specifičnom arhitektonskom izrazu, a stranom sredini za koju je predviđen, ne predstavlja prihvatljivo rješenje problema izgradnje u okolišu katedrale.' Tako su poslije Drugog svjetskog rata Općini Šibenik pisali hrvatski akademici iz Odjela za likovne umjetnosti nekadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, današnje Hrvatske akademije.
Među njima su bila i neka od najvećih imena: kipari Antun Augustinčić, Frano Kršinić, Vanja Radauš, slikari Ljubo Babić, Krsto Hegedušić, Jerolim Miše, Marino Tartaglia i Marijan Detoni, arhitekti Drago Galić, Mladen Kauzlarić i Andre Mohorovičić.
NAKON BILINIĆEVE INTERVENCIJE ŠIBENIK NE BI BIO ISTI
Najbolji umjetnici koje je Hrvatska imala, možda ikad u svojoj povijesti, ustali su protiv projekta arhitekte Harolda Bilinića, kojim se trebala regulirati obala ispred katedrale sv. Jakova. U čemu je Bilinićev “grijeh” i što je izazvalo takav “ustanak” akademika?
Prema Bilinićevom rješenju prostora ispod katedrale sv. Jakova, trebalo je porušiti sve zgrade koje su pripadale nekadašnjem samostanu sv. Dominika i sagraditi trijem s nizom arkada na njihovom mjestu. Da ne govorimo da je ispred katedrale planirao gradnju golemih lukobrana. Gradnja trijema s arkadama nema nikakve veze s tradicionalnom gradnjom u Dalmaciji. Zgrade, koje je planirao porušiti, bile su dio nekadašnjeg dominikanskog samostana i imale su veliku povijesnu vrijednost. Tako je jedna osoba, potezom kista, uzela sebi za pravo “regulirati” tisućljetnu povijest Šibenika.
I bilo bi prošlo da se nisu oglasili akademici.
Hrvatski akademici u pismu dalje navode da “rješenje veličine i oblika svih okolnih novoprojektiranih objekata treba da bude rezultat jedne studiozne analize i pretprojekata…uz suradnju kruga stručnjaka”. Pismo zaključuju rečenicom kako su uvjereni da će Općina Šibenik “znati i htjeti da zaštiti općenarodne kulturne vrednote od svih zahvata koji bi te vrednote devalvirali.” Hrvatski akademici tim pismom pokazali su se puno boljim poznavateljima zaštite spomenika i konzervatorske prakse od Bilinića, kojeg neki danas nekritički hvale kao velikog konzervatora. Prije nekoliko godina tako je objavljen članak pod naslovom: “Senzacionalno otkriće o tvrđavi sv. Mihovila: Ljetnu pozornicu arhitekt Harold Bilinić nacrtao je još 1954. godine!” Sva sreća da su prije toga akademici pisali Općini Šibenik, jer bi izvođenjem tog Bilinićevog projekta na tvrđavi sv. Mihovila doslovno nestao njen zapadni dio, koji bi bio pretvoren u nešto poput grčkog teatra.
SPLIĆANIN HAROLD BILINIĆ SURADNIK IVANA MEŠTROVIĆA
Tko je bio arhitekt Harold Bilinić? Splićanin koji je studij arhitekture završio 1922. godine u Firenci u Italiji. Bio je suradnik velikog hrvatskog kipara Ivana Meštrovića na brojnim projektima, od kojih se izdvaja Dom hrvatskih likovnih umjetnika u Zagrebu. Nakon Drugog svjetskog rata glavni je arhitekt obnove šibenske Velike lože (koju godinama pogrešno zovemo Gradskom vijećnicom), bombardirane na Svetu Lucu 1943. godine. Međutim, Loža uopće nije obnovljena dosljedno konzervatorskim standardima, već je jednim dijelom proizvod Bilinićeve “mašte”. Pored proizvoljne obnove vanjštine, u ostacima Velike lože nije provođeno nikakvo istraživanje, pa tako o njenoj unutrašnjosti ne znamo gotovo ništa. Danas se na taj način ne obnavljaju spomenici kulture, jer još od 1964. godine postoji tzv. Venecijanska povelja koja regulira osnovna pravila obnove spomenika. A obnova šibenske Velike lože sve je samo ne obnova po tim pravilima.
Pismo hrvatskih akademika Općini Šibenik, dugo je skrivano od javnosti. Objavljeno je tek 1961. godine, kad je priča oko radova podno katedrale bila prošlost. Sva je sreća da danas živimo u demokratskom društvu sa slobodim medijima. Stoga, kad govorimo o nekim ljudima i zahvatima na spomenicima kulture u prošlosti, trebamo uvijek imati kritički odnos. Premda ljude često nije moguće odvojiti od vremena u kojem žive, pravila po kojima postupaju moraju biti univerzalna. Ta univerzalna pravila izradila su puno veća svjetska imena od nekih koji su obnavljali pojedine šibenske spomenike.
U vrijeme interneta nitko više nije kulturna provincija, a podaci o međunarodnim standardima i normama obnove spomenika kulture svima su lako dostupni. Inače, tko zna što bi nekome palo na pamet učiniti s povijesnom jezgrom Šibenika, najljepšom slikom na Mediteranu.
Ilustracije
Slika 1. Kako je Bilinić zamišljao prostor ispred katedrale