Radnici, težaci s plodovima svoga rada, putnici s prtljagom, ali i dotjerana gradska gospoda, svi oni našli su se pred objektivom nepoznatog fotografa na šibenskom Željezničkom kolodvoru 1941. godine. Vrijedan album crno-bijelih fotografija osvanuo je u Facebook zajednici 'Iz Šibenika si ako', koja okuplja više od 16 tisuća zaljubljenika u Šibenik.
Riječ je o upečatljivim prizorima iz 1941. godine, a okosnica albuma je šibenski Željeznički kolodvor i svakodnevni život koji se odvijao oko njega. Fotografije bilježe ukrcaj i iskrcaj putnika te čitavu galeriju Šibenčana i ljudi iz okolice koji su u grad dolazili ili iz njega odlazili vlakom.
Na fotografijama se izmjenjuju prizori različitih društvenih slojeva tadašnjeg Šibenika. Tu su radnici, težaci koji sa sobom nose plodove svoga rada, vjerojatno namijenjene prodaji na šibenskoj pijaci, ljudi s vrećama, košarama i drugom prtljagom, ali i elegantno odjevena gradska gospoda.
Upravo ljudi čine ove fotografije posebno zanimljivima. Njihova odjeća, prtljaga, izrazi lica i način na koji čekaju vlak ili se kreću kolodvorom otkrivaju detalje svakodnevice Šibenika kakav je postojao prije 85 godina.

Tko ih je snimio i tko su ljudi koji se pojavljuju pred objektivom, zasad nije poznato.
– Ove FANTASTIČNE fotografije mi je proslijedio prijatelj. Šibenik 1941. Ne znam tko je autor i ne znam ništa o ovim upečatljivim ljudima na njima. Bilo bi lipo možda nešto više saznati. Ako netko zna – napisao je član grupe uz objavljeni album.

Fotografije su tako postale i svojevrsni poziv Šibenčanima da zajednički pokušaju otkriti njihovu priču. Možda netko među licima snimljenima na kolodvoru prepozna člana svoje obitelji, susjeda ili nekog od starih Šibenčana o kojima su mu pričali roditelji i bake i djedovi.

Jer osim što dokumentiraju izgled grada i njegova kolodvora, ove fotografije čuvaju nešto još zanimljivije, običan život Šibenika u jednom iznimno turbulentnom povijesnom trenutku.

Osamdeset i pet godina poslije, nepoznati putnici ponovno su se vratili pred oči Šibenčana. Ovoga puta ne čekaju vlak, nego nekoga tko bi mogao prepoznati njihova lica i ispričati njihove priče.
Više fotografija pogledajte ovdje.