Prije točno 220 godina, 9. studenoga 1806., nastao je posljednji sačuvani zapis plemićkog vijeća Skradina, koje je odlučivalo o gradskim poslovima. Dokumenti iz tog vremena otkrivaju niz zanimljivosti iz života starog Skradina, od ograničavanja broja krčmi do izbacivanja vijećnika zbog nepismenosti, a dugo se vjerovalo da su ti vrijedni povijesni zapisi zauvijek izgubljeni.
Zapisnici skradinskog plemićkog vijeća obuhvaćaju razdoblje od 28. srpnja 1744. do 9. studenoga 1806. godine. Pronađeni su u Arhivu Zadarske nadbiskupije, a njihovo otkriće bilo je posebno zanimljivo povjesničarima jer je i Josip Ante Soldo, jedan od istraživača skradinske povijesti, smatrao da takva građa nije sačuvana.
Dokumente je proučio i za objavu priredio povjesničar Filip Novosel s Hrvatskog instituta za povijest, a Državni arhiv u Šibeniku objavio ih je 2024. godine u knjizi Zapisnici plemićkog vijeća općine Skradin (1744. – 1806.), koja ima 557 stranica.
Među najzanimljivijim odlukama nalazi se ona iz 1761. godine, kada su skradinske vlasti odlučile ograničiti broj krčmi u gradu na svega šest. Razlog je bio jednostavan: procijenjeno je da ih ima previše. Gotovo 265 godina kasnije ta odluka zvuči prilično poznato, osobito u dalmatinskim gradovima u kojima se i danas raspravlja o broju ugostiteljskih objekata.
Još neobičniji slučaj zabilježen je 1804. godine, kada je iz vijeća isključen Filip Pavasović jer se ustanovilo da je nepismen. Članstvo u plemićkom vijeću donosilo je društveni ugled i mogućnost sudjelovanja u upravljanju gradom, ali očito nije bilo dovoljno samo pripadati uglednoj obitelji.
Zapisnici otkrivaju i slučaj vijećnika koji je pokušao napustiti vijeće tvrdeći da je u njega primljen protiv svoje volje. Ostali članovi nisu prihvatili takvo objašnjenje, nego su dokumentima dokazivali da je upravo on prethodno zatražio članstvo.
Skradinsko plemićko vijeće nije bilo gradsko predstavničko tijelo u današnjem smislu. Njegov rad bio je vezan uz povlašteni društveni sloj, a odluke su se odnosile na gradske službe, javne poslove, prava pojedinih obitelji i organizaciju lokalne uprave.
Posebnost Skradina bila je i u tome što dio vijećnika nije živio u samom gradu. Neki su stanovali u Šibeniku ili Kninu, pa ih je trebalo posebno obavještavati o sjednicama. To pokazuje koliko su tadašnje plemićke obitelji bile povezane na širem području sjeverne Dalmacije.
Sačuvana građa pruža uvid i u svakodnevne probleme stanovništva, od opskrbe hranom i gospodarskih pitanja do zdravstvenih prilika, održavanja cesta i odnosa između gradske vlasti i stanovnika. Sjednice nisu održavane redovito, a između pojedinih zasjedanja znalo je proći i više godina.
Posljednji sačuvani zapis datiran je 9. studenoga 1806., u vrijeme kada je Dalmacija već bila pod francuskom upravom. Mletačka Republika prestala je postojati 1797. godine, nakon čega je Dalmacija došla pod austrijsku vlast, a 1806. prešla pod francusku. Skradin se tako našao usred velikih političkih promjena koje su mijenjale dotadašnji način upravljanja dalmatinskim gradovima.
Ipak, datum posljednjeg sačuvanog zapisnika ne znači da je skradinsko plemićko vijeće upravo toga dana prestalo djelovati. Riječ je o posljednjem poznatom dokumentu u objavljenoj zbirci, dok dio starije građe nije sačuvan.
Skradinsko plemićko vijeće osnovano je 1705. godine, a 320. obljetnica njegova ustanovljenja obilježena je prošle godine predstavljanjem Novoselove knjige. Predstavljanje je održano 8. travnja 2025. u Kulturnom centru u Skradinu, u organizaciji tamošnjeg Ogranka Matice hrvatske.
O knjizi su govorili njezin priređivač Filip Novosel i ravnateljica Državnog arhiva u Šibeniku Nataša Mučalo, dok je predstavljanje vodio predsjednik skradinskog ogranka Matice hrvatske Marinko Šišak.
Zahvaljujući pronađenim zapisnicima, danas je moguće zaviriti u gotovo zaboravljeni svijet skradinskih plemića, njihovih međusobnih odnosa, gradskih propisa i svakodnevnih problema. Među stotinama stranica starih dokumenata ostale su tako sačuvane i odluke koje bi, poput one o ograničavanju broja krčmi, i danas mogle izazvati popriličnu raspravu među Skradinjanima.
