SADA ČITATE
Quo vadis, festivale
KLJUČNE RIJEČI
Dnevna doza grintanja
          OBJAVA: 08.07.2014, 09:41h   •   IZMJENA: 08.07.2014, 09:51h   komentara   •     ISPIŠI

Dnevna doza grintanja

Quo vadis, festivale


PIŠE Zoran Ninić
08.07.2014, 09:41h

Taman smo izašli iz glavne dvi sedmice našeg grada. Niko ne može osporit da je dičiji festival jedan od ritkih brandova našega grada. Tradicija duža od po stoljeća ipak nešto znači, i može biti primjer kako nešto brandirati. Nemože neko napraviti neki skup u knjižnici i reći iđemo mi brandirati grad. Triba tu uložiti malo više rada i još više vrimena da se stvori brand iliti po nešemu, upečatljivo ime. Upravo je festival jedan primjer kako se to radi. Upornost, ustrajnost i po mogućnosti bez uplitanja politike.

 

 

 

Osin šta je to šibenski brand, to je još jedan šibenski fenomen. Ja neznan da nešto tako dugo i uspješno uspjeva izvlačiti ljude vanka. Neki vodu dicu na predstave, neki vodu dicu u đir po gradu, neki iđu i bez dice po inerciji. Nebitno kako, ali ljudi su vanka, u staroj gradskoj jezgri, koju generacije političara pokušavaju oživiti. Čak i kad je grad bija najmrtviji, u vrime festivala je bija živ. Samin time izbija argumente svim političarima da se okitu tuđin perjen.

Festival je još jedan fenomen. To je kulturna manifestacija koja ističe umjetnost, ponajprije glumu. Toliko ljudi ide gledati predstave, ne razmišljajući o umjetnosti. Da se te iste predstave prikazuju tokon ciloga lita u kazalištu, nako bez isticanja festivala,  nebi bilo ni upola publike. Ne zato šta su glupe i nezanimljive nego jednostavno zato šta bi šibenčani radije ostali uru vrimena više na moru, nego išli u kazalište usri lita. Međutin, vako kad je festival, ljudi doslovno imaju neki nagon da učestvuju svojon pristunošću. Po meni je upravo to najveća snaga našeg festivala.

Moran priznati da i ja uživan u blagodatima ovog festivala, pogotovo šta su mi dica još tog uzrasta kojemu je festival i namjenjen. Ipak, u svemu tome dobrome ima i nešto krivo, a moj posal grintanja sad dolazi do izražaja. Daklen, u pripremama za festival, prvo triba nabaviti neke ulaznice. Da bi nabavija ulaznice, najprije triba odlučiti šta bi bilo zanimljivo za dicu, ipak se tu prikazuju predstave širokog spektra. Kad si i to nako napamet odlučija triba se snać za kartu. Karte za zanimljive predstave ionako planu za sekund, pa mi je utjeha u internetu jer ljudi još tu nisu doma, pa uspije ostati koja karta za kupiti. Obično nabavimo karte za dvi predstave. Nije puno ali triba računati da je nas četvero, a ulaznica dvaset kuna, pa ti ajde na deset predstava. A ispod, na rivi vrebaju kokičari i ostali.

Prošle san godine odgleda dvi , a ove jednu predstavu. Nijednu nisan uspija izdržat do kraja. Jednostavno ih dica nisu razumila, iako san jin ja nonstop tumačija o čemu se radi. Isto tako san jin mora i privoditi, prošle godine sa purgerskog, a ove godine sa starosplitskog. Ispada da su sve te tri predstave bile namjenjene meni, a ne mojoj dici. I stvarno, kasnije kad san malo čita o tin predstavama nigdi nisan naša podatak da su namjenjena dici bilo koje dobi. Pa čemu onda njihovo uvrštavanje u program dičijeg festivala ako nisu za dicu. A onda se sitin bure koja se digla oko predstave za otvaranje. Sićan se da su se prije festivali otvarali uz prigodni program di su sudionici bila dica iz grada, a sad se opali neka predstava i to je to. A di su dica, di je zbor Zdravo maleni. Kako opće otvaranje smi proći bez zbora u glavoj ulozi. Namisto toga, zboru su dali neki mali prostor za svoj koncerat. Ali namisto da zbor piva, zbor je sluša zajedno s ostalon publikon ono šta su pustili sa CDa kojeg su posli i prodavali. Triba li ikoga podsjetiti da je ovo dičiji festival a ne festival za morone.

Tribalo bi napraviti jedan pokus, puštati dicu samu na predstave, pa neka radu šta oće i iđu ča kad oni to odredu. Zašto??zato jer tjekon cilog trajanja predstava u mojon bližoj okolici u gledalištu, ja čujen roditelje kako smiruju dicu. Dici je sve zanimljivije od predstave i samo zvilaju okolo. A kad jin i to dosadi, tila bi otić ča. Međutin, roditelji jin nedaju jer, ka ono, nije pristojno. To šta dičija predstava nije za dicu, to ka je pristojno. Rezultati tog pokusa bi bili porazni i za glumce i za one koji su ji doveli.

Festival je šibenski brand, ali je prije svega namjenjen dici. Takav mu triba biti i program. Za dicu, da dica uživaju i da ji se prikuje za misto, da ne poželu otići ča. Nekažen da toga nema. Ima, teta koja priča priče za laku noć to uspjeva sto posto. Ali ove glumačke družine šta nastupaju u kazalištu i na ljetnoj imaju jako loš postotak zadržavanja dice u mistu. Mislin da je krajnje vrime da se neko zapita u kom smjeru se želi da iđe naš festival, jer ovi smjer je definitivno pogrešan. Sad će neko reći da šta se ja javljan kad nisan stručan u tom djelu. I nisan, ja san obični gledatelj sa dicon. Ali ja mislin da je bitnije da festival dobije pozitivne kritike od vakih ka ja, nego od nekih kazališnih kritičara, jer je ovi festival namjenjen dici a ne profesjonalnin kritičarima.

 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK