OBJAVA: 04.09.2014, 12:56h   •   IZMJENA: 04.09.2014, 13:14h   komentara   •     ISPIŠI

Dnevna doza grintanja

Matematički izračun tolerancije u adolescenta


PIŠE Zoran Ninić
04.09.2014, 12:56h

Matematiku san u školi učija kolko mi je bilo dovoljno. Ima san odlične ocjene ali san onu rubriku "za one koji žele znati više " redovito priskaka. Vjerojatno san zato i zapeja kad sa pokuša izračunati sljedeću tezu

 

Znači, ustanovljeno je da dica u pubertetu odbacu sedandeset posto onoga šta jin roditelji tuvu u glavu od rođenja. Uglavnon se tu radi o nekin moralnin načelima, ali i o puno drugih stvari koje uopće ne kužimo da ji prinosimo na dicu. E sad, onih sedandeset posto šta je odbacija nadopunit će svojim produktima razuma. Ali i taj produkt osobnosti je pod velikin utjecajen drugih. Ja bi reka da je to neki pedeset posto šta je pokupija od prijateja, a dvaset posto od raznih medija šta pumpaju raznolike vjesti. Onih pedeset posto šta je pokupija od ekipe isto sadrži postotak od  njiovih roditelja, medija i prijatelja. Tu san se počeja gubiti sa matematikon.

Zadnji skoro, evo i godinu dana, po nekin fejsbuk profilima su se počeli viđati oni ka crveni pečati na kojima piše PROTIV. Oni su bili protiv ustavnih promjena šta se tiče braka. Istovrimeno u profilima tih mudraca koji se predstavljaju ka urbana, tolerantna i prosvitljena čeljad, često san čita kako, u najmanju ruku seru, po nekin glazbenin pravcima. Najzastupljenije su tu bile neke cajke i ostale našijade koje bacaju na cajke, ali često i neka elektronska glazba.  Meni nisu jasni ti likovi koji su se uspeli nekome dokazati da tribaju biti tolerantni do te mire da su sve koji ne mislu tako nazvali konzervama i sličnin nazivima. Međutin, kad je rič o glazbi, bez problema se dozvoljava biti netolerantan prema onome šta se njima ne sviđa. Koja je tu razlika, ili si tolerantan prema svima ili nisi prema nikome. Ja san ovi drugi, a ovi sa pečatima su po tome samo licemjeri.

U onom djelu netolerancije prema nekin cajkama se i ja slažen s njima, jer ka šta san reka, ja san jako netolerantna osoba. Neman ni dz tolerancije prema cajka glazbenin pravcima, ali isto tako ni prema sevki, rozgama, boy bendovima koje kradu naziv klapa i ostalin njima nalik.  A i zašto bi uopće bija tolerantan prema ičemu i ikomu. Iman priko četrdeset godina, još malo pa napola životnog vjeka. Cili dosadašnji život se tribalo nekome prilagođavati, tolerirati. A onda se nakraju tj sada zapitaš čemu. Zašto bi ja uopće tolrira nečija sranja koja se meni ne sviđaju. Ako neko ima pravo raditi sranja onda i ja iman pravo reći da je to sranje i da se ne slažen s njin. Buden li ja nastavija pisati šta mislin, lako bi se moglo skupiti materijala za neku kaznenu optužnicu, pa je bolje stati.

Eto, ka šta vidimo, ima nas raznih. Jedni mislu vako drugi mislu nako, a svi skupa mislimo da oni drugi nemislu dobro i da ji triba minjati. Triba ji slati na neke kurseve, seminare ili čak i u zatvore na preodgoj. A šta se mi tu čudimo. Drva se savijaju dok su mlada ili ji posli triba kuvati i stavljati u kalupe. Tako i ljudi, odgajaju se dica ili ako nisu odgojena kad je tribalo, postaju delikventi koji završu u zatvoru. A kako se dica odgajaju. Upravo nako kako san i počeja pisati, s tin da prije puberteta osin familije, veliku ulogu u odgoju igra i škola. Za razliku od familije u kojoj vlada jedna struja odgoja, škola je samo rezultat svjetonazora vladajuće stranke. U vrime dok su plavi bili na vlasti, u škole se uveja vjeronauk. Sad kad su na vlasti crveni, uvodu se građanski  i spolni odgoj. Neću ja sad komentirati šta je bolje a šta lošije, ali moran reći da se u nekin bitnin točkama te  stvari totalno razlikuju. Rezultat je da dica izlazu iz škole totalno zbunjena i odlazu kući po savjet svojin roditeljima. Roditelji ji svituju nako kako oni mislu da triba, pa se dica u školu vraćaju još zbunjenija. Rezultat toga je i  taj da kad in mozgovi mrvu saziju pošalju to sve u krasni tulac i nastavu po svomu, odnosno nako kako san i uveja.

Tolerancija po tom svom evolucijskom putu u biti traje dok je mladi čovik još zbunjen i nezna šta mu je uopće misliti. Kad mu mozak sazrije tolko da napokon ima svoje izdefinirane stavove, tolerancija prestaje. Pritvara se u polutoleraciju ili netoleranciju, šta je u biti isto jer nemoš biti polutolerantan. Ili jesi ili nisi, sve ostalo je fejk.

Da se ja vratin na početak i matematiku. Tija san u biti sastaviti neku jednadžbu da vidin ko je najviše kriv za toleranciju, netoleranciju ili "toleranciju" koja se razvija kod pubertetlija. Jesu li to obitelj, prijatelji, škola ili mediji. Izgledalo mi je to jednostavno izračunati, ali eto, ipak nije.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK