OBJAVA: 05.11.2013, 13:13h   •   IZMJENA: 05.11.2013, 13:48h   komentara   •     ISPIŠI

Dnevna doza grintanja

Šibenskih studenata u Zagrebu svake vele


PIŠE Zoran Ninić
05.11.2013, 13:13h

Blagdan Svih svetih prvi je praznik nakon početka školske i akademske godine. Prilika je to da se kući vrate studenti. S obzirom na ovih par godina iza mene, uočio sam neke konstantne crte ponašanja studenata koji se vraćaju iz Zagreba. Ako ne za ove blagdane onda za Božić sigurno. Ne bi tija govoriti kako je sad jer san se ipak malo udaljija od studenata, ali u moje vrime je to izgledalo kako slidi dalje u tekstu.

 

 

 

Najprije bi napravija podjelu na studente. Glavnina je išla u Zagreb, a o njima ću ispod. Manje, ali ne puno manje, ih je otišlo u Split. U ono vrime se nekako drugačije gledalo na spliske studente. Oni zagrebački su jih gledali malo svisoka, jer je Zagreb ipak metropola. Spliski studenti su na faxu ostali neprominjeni, svako malo su bili kući, nastavili su živiti u mediteranskoj klimi i sve je bilo nekako ležernije. Riječki studenti su, gledajući po prolaznosti, bili najbolji studenti. Obično bi ostavili sve iza sebe, pozavršavali te faksove u roku, ali i pomalo gubili kontakte sa staron ekipon. Studente iz Zadra, Osjeka ili Varaždina bi ostavija sa strane, jer ji je bilo tako malo da je bilo teško izvući neki zaključak iz svega toga.

Ajmo sad nazad na one zagrebačke studoše. Prvo triba reći da jih je u Zagreb ošlo baren pedeset posto više nego šta je tribalo. Zbog udaljenosti, često su se držali zajedno, u grupama. Klub šibenčana je igra veliku ulogu, jer bi se tamo nalazio zaklon od velikog grada. Tulumarenje je bilo pod obavezno, a zbog veličine grada, tulumi su znali trajati danima. U svemu tome ja sam našao jednu konstantu zagrebačkih studenata. Svaka razumna glava će skužiti da ne mogu govoriti za sto posto njih, te da je ovo moj subjektivan zaključak na osnovu površnih zapažanja.

Daklen, zagrebački studenti su u prvih par miseci morali naučiti napamet što više naziva ulica, uglavnom zbog snalaženja. Prilikon prvog povratka kući, pri ispijanju kava na rivi, koje su jin toliko falile, baren trideset posto riči su bile zagrebačke ulice. Površnom slušatelju bi se moglo učiniti da čitaju listu ulica iz plana grada.

Sljedeći korak je uglavnom slijedija na drugoj godini, a tada se lagano gubija šibenski naglasak, tulumarenje se smanjivalo. Počela se je i ekipa vraćati kući, nakon šta su skužili da faks nije za njih. Na trećoj se godini čak počinje govoriti i književno. Još se kuži da su blitvari ali su se već dosta aklimatizirali. Cilo to vrime se polako podiže brada u pogledu na rodni kraj. Šibenik je u njihovin očima sve veća provincija, a Zagreb jin se čini idealno misto za život. Prilikon sve riđih posjeta roditeljima, sve više gledaju negativnosti malog grada i žuri jin se vratiti u metropolu. Malo po malo te ljude se više ne može pripoznati. Prilikon stjecanja diplome onih desetak posto od svih onih brucoša koji su neke davne godine napali Zagreb, naši se sad već bivši studenti uvelike razlikuju od samih sebe prije samo par godina. Vidi se to po oblačenju, govoru, manirima.

Velika većina odlučuje ostati u metropoli jer se u Šibeniku ne mogu zaposliti. Sljedećih par godina, veliki grad jih melje, žvače, te na kraju neke od njih ispljune. U to vrime se počinju diliti na tri grupe. Prva grupa tada počinje povratak rodnoj grudi. Zagreb se nastoji zaboraviti, tražu se stari prijatelji, sve se to lagano spušta sa visokih grana. Druga grupa ostaje u Zagrebu lupajući glavon o zid. Ta se grupa oženila i osnovala obitelji. Žene su jin odozgor ili iz treće grupe, pa povratak ne dolazi u obzir. Jedva čekaju neke praznike da posjetu roditelje, a kad se vratu odma tražu neku staru ekipu da bi baren malo ubili tugu velikog grada koji jih nastavlja mliti. Treća grupa je proživila moždanu transformaciju, te su postali pravi purgeri. Nemaju vrimena ni za blagdane se spustiti na more, iako put sad traje dvi ipo ure. Pri sretanju starih drugova oni više ne znaju ni šta bi rekli jedni drugome.

Eto to san ja skužija promatrajući generacije prije i posli mene. Uvik će se naći neko ko će reći nije tako jer je to sve doživija na drugi način. Dopuštan da san i ja malo falija, ali san siguran da san baren većinu pogodija. Pozdrav ratnim i poratnim generacijama studenata jer znam da će se svi (ili barem većina) moći negdi svrstati u ovom tekstu.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK