SADA ČITATE
Loši "odgajatelji": Razlozi zbog kojih ćete dobro razmisliti hoćete li dijete staviti pred ekran
KLJUČNE RIJEČI
djeca
ekrani
          OBJAVA: 30.04.2020, 16:18h   •   IZMJENA: 30.04.2020, 16:18h   komentara   •     ISPIŠI

Utječe na pažnju i koncentraciju

Loši "odgajatelji": Razlozi zbog kojih ćete dobro razmisliti hoćete li dijete staviti pred ekran


  Ilustracija/Unsplash Loši
PIŠE ŠibenikIN
30.04.2020, 16:18h

Razvoj tehnologije donio nam je ekrane svih vrsta i oblika, a ti isti ekrani polako su mnogim roditeljima postali najlakši način smirivanja i okupiranja djeteta.

 

 

 

U nekim obiteljima slobodno im se može dodijeliti i titula "odgajatelja", a sve češće se mogu čuti i roditelji koji hvale umijeće "skrolanja" svojih dvogodišnjaka ili znanje engleskog jezika svojih trogodišnjakinja koje je bolje nego znanje hrvatskog.

No, istina je da ove situacije i nisu baš za pohvalu, a ekrani nikako nisu dobri odgajatelji. I sigurno niste prvi put čuli za ove tvrdnje, ali neke stvari vrijedi ponavljati. Zato smo o štetnosti ekrana za razvoj djeteta razgovarali i s mag. rehab. educ. Romanom Bolfekom iz Kabineta za poticanje dječjeg razvoja - Kvačica, piše Zadovoljna.hr.

Roditelji su češće orijentirani na pozitivne strane svog djeteta, što je i poželjno, ali njihova percepcija stvari je kriva jer su skrolanje na tabletu pa i neke druge vještine s takvim uređajima zapravo vrlo jednostavne.

Napravljeni su da ih svatko može koristiti i zato su privlačne, ali ne ukazuju na kakvom je razvojnom stupnju dijete.

Ekrani nude pasivno sudjelovanje koje je negativno u ranom razvoju kada želimo da se dijete maksimalno aktivira i harmonički razvija.

Dijete za ekranom u ranoj dobi gubi vrijeme koje bi koristilo za socijalnu interakciju i igru. Putem ekrana iskrivljuje sliku o svijetu koji ga okružuje, rekao je za početak.

OPASNOST STVARANJA RUTINE

O tim istim ekranima dijete može postati i ovisno, a Bolfek naglašava da postoje sadržaji koji potiču ovisnost više od drugih, piše portal Zadovoljna.hr.

Što više dopamina izlučujemo tijekom konzumiranja ekrana veće su šanse za ovisnošću, jer stalno dobivamo nagradu za ne baš aktivno sudjelovanje. To je ono što se u stvarnom svijetu ne događa. Neće nas nitko nagraditi jer smo savili kažiprst, objašnjava i dodaje kako je opasno kada se stvori rutina.

Jednom kad stvorimo rutinu da dijete gleda crtić uz obrok, ono brzo prepozna razliku u osjećaju kad jede uz ekran i bez ekrana jer ekran ju nagrađuje.

Ako nismo na vrijeme postavili granice, predlažem da pronađemo alternativu za ekran umjesto da samo ugasimo ekran i doviđenja, kaže.

ŠTO KADA NASTANE ŠTETA?

A jednom kada nastane šteta, je li i u kojoj mjeri na popravljiva?

Šteta je nastala kada dijete smanji interakciju s okolinom, postane nervozno bez ekrana ili kada nastanu vidljivi znakovi kašnjenja u razvoju. Da, i to je moguće. Dijete koje nauči engleski jezik prije hrvatskog ukazuje na nedostatak interakcije s okolinom.

Stvari je teže popraviti ako se ekrani koriste u najranijoj dobi. Od prve do treće godine, kaže Bolfek i nastavlja:

Koliko se teško ovisnosti riješiti? Teško pitanje, ali mogu ponuditi neki konkretan savjet. Npr. ako želimo odviknuti dijete od gledanja crtića dok jede, moramo ponuditi nešto što dijete može shvatiti kao nagradu.

To može biti da se mi malo glupiramo s djetetom za stolom, zabavljamo se. Ne mislim na prosipanje hrane po svemu i svačemu nego dizanje atmosfere da djetetu ne bude dosadno jesti.

Mi smo djetetov model i ono će uskoro samo naći način da se osjeća ugodno dok jede bez ekrana. Možda zvuči jednostavno, ali naravno da to često nije slučaj. To može biti mukotrpan posao, naglašava.

ŠTO KADA NEMA  VRTIĆA I ŠKOLE?

U trenutnoj situaciji u kojoj vrtići i škole još uvijek ne rade, roditelji moraju dodatno vrijeme posvetiti svojim najmlađima.

Iako se potencijalno radi o situaciji u kojoj će i oni najhrabriji posustati kada su u pitanju ekrani, Bolfek smatra da dijete i u trenutnoj situaciji, bez škole i vrtića, slobodno vrijeme provodi onako kako ga i inače provodi kod kuće.

Djeca koje inače ne koriste ekrane teško će se sjetiti ekrana da suzbiju dosadu u ovoj situaciji. Oni koji su povremeno koristili ekrane možda će sada češće, a oni koji su stalno za ekranom kad su kod kuće sada će biti 12 sati dnevno, objašnjava.

Ono što savjetuje je da se djetetu postave jasne granice kada će koristiti ekrane i u kojoj mjeri, a da bi dijete te granice bolje podnijelo, trebamo mu dati nešto zauzvrat.

Predlažem da se dopusti djeci da koriste neke stvari koje inače ne koriste ili da se igraju po cijelom stanu.

Jedan dječak će uživati ako mu otac dozvoli da od dvije stolice napravi golove i zaigra nogomet sa spužvastom lopotom.

Možemo im dopustiti da rade više nereda nego inače. To su sve bolje opcije od pretjerane izloženosti ekranu. Bolje da strada boja na zidu nego da dijete usvoji navike kojih se poslije teško osloboditi, kaže Bolfek čija je preporuka da dijete do treće godine uopće ne koristi ekran.

KADA POPUŠTATI?

Nakon treće godine možete postupno popuštati. Uobičajene preporuke su oko pola sata do sat dnevno za djecu od 3 do 5 godina. Nakon pete godine više od sat vremena, jedan dugometražni film.

U toj dobi treba znati prepoznati sadržaje koje djeca gledaju. Nisu svi sadržaji jednako štetni. Bolje tri kratka crtića koji nisu agresivna ni pretjerano brza nego jedan od pola sata od kojeg će se dijete, slikovito rečeno, hipnotizirati, kaže.

Bolfek nam je odgovorio i na pitanje postoje li i neki pozitivni učinci ekrana.

U ranoj dobi (0 do 3) nema pozitivnih učinaka ekrana. Kasnije možda postoje neki pozitivni utjecaji, ali oni su neznatni s obzirom na negativne učinke ekrana, stoga nema potrebe o tome raspravljati u kontekstu sredstva učenja u predškolskoj dobi.

Ono što znam sigurno je da mogu potaknuti učenje drugog stranog jezika. Samo opet, pretjerano korištenje ekrana za učenje jezika može stvoriti problem kod učenja novih riječi pa opet ne mogu biti jedini medij za učenje jezika. Bolje je svakako razgovarati s izvornim govornikom ili ga koristiti aktivno u bilo kojem drugom kontekstu, objašnjava.

NA ŠTO KONKRETNO UTJEČU EKRANI?

Na kraju, ovaj rehabilitator, koji je ujedno i floortime terapeut i senzorni pedagog, podijelio konkretna područja dječjeg razvoja na koje ekrani utječu, ali i konkretne aktivnosti koje mogu zamijeniti gledanje u ekran.

Naglasio je kako ekrani utječu na sva područja razvoja. Na neka više indirektno, a na druga stvarno direktno, kao što su razvoj koncentracije i pažnje.

Pažnja i koncentracija

Djeca se naviknu na brze izmjene podražaja, izmjene slika i onda ne mogu zadržati pažnju na sporijim sadržajima koji su zapravo realni u stvarnom svijetu.

Cijeli tekst pročitajte OVDJE.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK