Odrastanje uz narcisoidnog oca može ostaviti posljedice koje se osjećaju i dugo nakon djetinjstva. Odnos s roditeljima važan je za razvoj osjećaja sigurnosti, samopouzdanja i načina na koji dijete uči nositi se s emocijama. Zbog toga neke osobe koje su odrastale uz izrazito narcisoidnog roditelja i u odrasloj dobi mogu zadržati određene obrasce ponašanja, piše YourTango.
Potreba za odobravanjem i pažnjom
Djeca narcisoidnih roditelja mogu odrastati s narušenim osjećajem vlastite vrijednosti. Ako im nedostaju emocionalna podrška i razumijevanje, mogu imati osjećaj da njihove potrebe nisu važne, osobito ako je roditelju važnije kako obitelj izgleda pred drugima nego kako se dijete zapravo osjeća.
Kasnije zbog toga mogu često tražiti potvrdu drugih. Neki se naviknu ugađati ljudima kako bi dobili pažnju i prihvaćanje, posebno ako su ih roditelji u djetinjstvu hvalili uglavnom zbog uspjeha i postignuća koja su njima bila važna.
Pretjerana samokritičnost
Odrastanje uz emocionalno hladnog i vrlo kritičnog roditelja može dovesti do toga da osoba postane izrazito stroga prema sebi. Dijete može početi vjerovati da je ono krivo za probleme u odnosu s roditeljem, a takav način razmišljanja može se zadržati i kasnije.
Zbog toga neke osobe teško prihvaćaju vlastite pogreške i neuspjehe te od sebe očekuju gotovo savršenstvo. Mogu izbjegavati sukobe ili burno reagirati na njih jer su tijekom odrastanja naučile da pogreška, neposluh ili neslaganje mogu izazvati kritiku ili kaznu. Ako su pažnju i pohvale dobivale samo kada bi ispunile roditeljska očekivanja, teže im je razviti stabilno samopouzdanje koje ne ovisi o tuđem mišljenju.
Preispitivanje svake odluke
Stalna sumnja u vlastite odluke također se može pojaviti kod osoba koje su odrasle uz narcisoidnog oca. Ako roditelj nije ostavljao dovoljno prostora djetetu da izrazi vlastite želje, interese i mišljenja, ono može odrastati bez dovoljno prilika da nauči vjerovati sebi.
U odrasloj dobi zbog toga može teško donositi odluke i često preispitivati vlastitu procjenu. Umjesto da vjeruje onome što želi ili osjeća, osoba može stalno razmišljati o tome što bi drugi učinili ili očekivali od nje.
Stavljanje drugih na prvo mjesto
Osobe odrasle u takvim obiteljskim odnosima mogu razviti naviku ugađanja drugima i stavljanja tuđih potreba ispred svojih. Ako su kao djeca morale stalno paziti na roditeljevo raspoloženje i truditi se udovoljiti mu, isti obrazac mogu prenijeti i u druge odnose.
Tuđe odobravanje tada im može nakratko pružiti osjećaj sigurnosti i vrijednosti. Ugađanje drugima može postati i način izbjegavanja svađe, odbacivanja ili negativne reakcije, posebno ako su se takvih posljedica bojale tijekom odrastanja.
Napetost u društvenim situacijama
Djeca koja su odrastala uz nepredvidivog ili narcisoidnog roditelja mogu i kasnije biti izrazito oprezna u društvu. Tijekom djetinjstva možda su stalno morala paziti što govore i rade te procjenjivati roditeljevo raspoloženje kako ne bi izazvala negativnu reakciju.
Takva navika može ostati prisutna i u odrasloj dobi. Druženja tada mogu postati iscrpljujuća jer osoba neprestano prati reakcije drugih i razmišlja o tome je li rekla ili napravila nešto pogrešno. Umjesto da se opusti i usredotoči na vlastite osjećaje, više pažnje posvećuje tome kako se osjećaju ljudi oko nje i kako im može udovoljiti.
Pronalaženje opravdanja za druge
Neke osobe koje su odrastale u takvom okruženju postaju pretjerano popustljive prema drugima. Mogu teško postavljati osobne granice i pronalaziti opravdanja za ljude koji su ih povrijedili.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ako su kao djeca naučile da se očeva očekivanja ne propituju, u odrasloj dobi može im biti teško zauzeti se za sebe i jasno reći što žele ili što im smeta. Učenje postavljanja granica i razvijanje blažeg odnosa prema sebi zato može biti važan korak prema većem samopouzdanju.
Teško prihvaćanje kritike
Ako je dijete često bilo kritizirano zbog pogrešaka i nesavršenosti, kasnije mu i dobronamjerna kritika može teško pasti. Umjesto kao priliku da nešto popravi ili nauči, može je doživjeti kao znak da nije dovoljno dobro.
Posebno je teško ako je osjećaj vlastite vrijednosti tijekom odrastanja bio povezan s uspjehom, postignućima ili time kako dijete izgleda u očima drugih. Tada i manji propust može izazvati snažan osjećaj srama ili neuspjeha, piše Index.
Mijenjanje ponašanja ovisno o društvu
Osoba čiji osjećaj vlastite vrijednosti uvelike ovisi o mišljenju drugih može svoje ponašanje prilagođavati ljudima s kojima se nalazi. Može govoriti ono što misli da drugi žele čuti, skrivati vlastite želje ili izbjegavati pokazati neslaganje kako bi bila prihvaćena.
Ako je uz narcisoidnog oca pažnju i pohvale dobivala uglavnom kada bi bila poslušna ili ispunila njegova očekivanja, u odrasloj dobi može joj biti teško osjećati se sigurno bez potvrde drugih. Umjesto da se osloni na vlastiti osjećaj vrijednosti, stalno traži znakove da je prihvaćena, voljena ili dovoljno uspješna.
