Emocionalno zanemarivanje znači da roditelji ignoriraju osjećaje svoje djece, zbog čega se ona osjećaju manje vrijednima i ne obraćaju se roditeljima kad imaju potrebu o nečemu razgovarati. Problemi se izbjegavaju i djeca ne govore otvoreno o svojim osjećajima.

Emocionalno zanemarivana djeca izrastaju u odrasle koji nemaju kontrolu nad vlastitim emocijama i riskiraju mogućnost ponavljanja ovog ciklusa sa svojom djecom. Srećom, živimo u vremenu kada stigma razgovora o emocijama polako nestaje, prenosi Index.

Roditelji koji emocionalno zanemaruju djecu nisu uvijek i nasilni. Prema časopisu Psychology Today, četiri su glavne vrste takvih roditelja:

Popustljivi roditelji

Ovi roditelji preuzet će ulogu prijatelja jer ili nemaju postavljena pravila ili ih se ne pridržavaju. Njihova djeca neće imati nikakvu emocionalnu podršku ni znati kako je imati roditelja koji ih prati i uvažava to kako se osjećaju te drži konce u svojim rukama.

Roditelji radoholičari

Roditelji radoholičari griješe previše radeći i ne provodeći dovoljno vremena sa svojom djecom. Misle da je zaista dovoljno osigurati djeci materijalne stvari. Ponekad zaista moraju odraditi sav taj posao, ali propuštaju puno trenutaka u životima svoje djece. Djeci su pak doista potrebni čvrsta roditeljska veza i vrijeme provedeno s roditeljima.

Roditelji opsjednuti postignućima

Ovaj podtip su roditelji koji vole pričati o postignućima svoje djece i njihovim vještinama. Oni stavljaju veliki teret na svoju djecu kako bi i dalje bila dobra u sportu ili školi.

Postoje i roditelji koji su potpuno usredotočeni samo na sebe

Najtoksičniji tip roditelja su oni koji se bave samo sobom. To su roditelji čije emocionalno zanemarivanje graniči s nasiljem. Narcisoidni su, okrenuti samo sebi, možda se bore s problemima ovisnosti ili čak mogu imati ozbiljne probleme s mentalnim zdravljem koje pokušavaju riješiti.