SADA ČITATE
Boluju od neizlječivih bolesti, a sustav ih ignorira
KLJUČNE RIJEČI
fiškalije
Mija Baljkas

          OBJAVA: 12.02.2013, 18:50h   •   IZMJENA: 12.02.2013, 18:50h   komentara   •     ISPIŠI

Fiškalije

Boluju od neizlječivih bolesti, a sustav ih ignorira


PIŠE Mija Baljkas
12.02.2013, 18:50h

Po standardima Svjetske zdravstvene organizacije, palijativnu skrb ne provode samo liječnici i medicinske sestre, već i socijalni radnici, psiholozi, fizioterapeuti, duhovni savjetnici, nutricionisti, a tek potom volonteri i udruge. Kako je kod nas sve obrnuto, tako je i u ovom slučaju. Izuzmemo li svijetle primjere pokušaja, kao što to radi kninski tim, glavna skrb o takvim bolesnicima je na obitelji, volonterima i udrugama.

 

 

 

Piše Mija Baljkas

Potaknuta jednim tužnim prilogom o životima teško oboljelih, dok se obilježava Svjetski dan bolesnika, nisam mogla odoljeti ovoj temi. Palijativna medicina je potpuna skrb o bolesnicima oboljelim od neizlječivih bolesti s ciljem postizanja najbolje moguće kvalitete života za bolesnike i njihove obitelji. Unazad 40-ak godina, briga o teškim bolesnicima postala je sastavni dio zdravstvene skrbi. To su bolesnici koji se ne mogu izliječiti, ali im se može osigurati kvalitetniji život, kako njima osobno, tako i njihovim obiteljima. Ne pogađaju teška zdravstvena stanja samo starije osobe, već i mlade, pa čak i djecu, stoga je u svijetu razvijena i palijativna skrb novorođenčadi. Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je 1990. godine pravo na palijativnu medicinu jednim od osnovnih ljudskih prava na zdravstvenu zaštitu.

I onda kad to znate, kao logično se nameće pitanje ‘a gdje smo mi, gdje je Hrvatskoj palijativna skrb?’ Vjerovali ili ne, nemamo je. Imamo prekrasnih ljudi i pokušaja, posebice u našoj županiji i kninskoj bolnici, ali na razini cijele Hrvatske ne postoji sastavna palijativna skrb, a kamoli takozvana hospicijska skrb.

Naime, po standardima Svjetske zdravstvene organizacije, palijativnu skrb ne provode samo liječnici i medicinske sestre, već i socijalni radnici, psiholozi, fizioterapeuti, duhovni savjetnici, nutricionisti, a tek potom volonteri i udruge. Kako je kod nas sve obrnuto, tako je i u ovom slučaju. Izuzmemo li svijetle primjere pokušaja, kao što to radi kninski tim, glavna skrb o takvim bolesnicima je na obitelji, volonterima i udrugama.

I opet imam ista pitanja, kritike i primjedbe. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje hitno mora početi primjenjivati kako vlastite zakone tako i standarde Svjetske zdravstvene organizacije u pogledu palijativne skrbi i hospicijske skrbi. I opet sam mišljenja da sve to treba, kao što to i ukazuje Svjetska zdravstvena organizacija, a i naši zakoni, biti pod ingerencijom kliničkih i županijskih bolnica koje će imati tim ljudi koji će se brinuti, kako o bolesnicima tako i o njihovim obiteljima. Udruge i volonteri su tu da pomognu, a ne da budu nosioci i pokretači takvog vida liječenja.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK