SADA ČITATE
Dijete je prije svega - dijete, pa makar bilo i vrhunski sportaš
          OBJAVA: 29.01.2013, 15:40h   •   IZMJENA: 29.01.2013, 15:40h   komentara   •     ISPIŠI

Fiškalije

Dijete je prije svega - dijete, pa makar bilo i vrhunski sportaš


PIŠE Mija Baljkas
29.01.2013, 15:40h

Mislim da bi tad svaki roditelj, a bez čijeg pristanka dijete i ne može otići u drugi grad/klub, trebao u mislima imati činjenicu da je sport tako nesiguran posao, da i najmanja ozljeda zauvijek može zatvoriti vrata sportske karijere, pa je potrebno razmišljati i o adekvatnom školovanju bez obzira koliko svjetlu budućnost djetetu predviđali ini stručnjaci.

 

 

 

Piše Mija Baljkas

Gledajući tugu na licima naših rukometaša nakon poraza od Danske, a potom veselje i euforiju nakon pobjede nad Slovencima, navirala su mi brojna pitanja. Nekako, istih dana mlada hrvatska tenisačica također je postigla svjetski uspjeh, što me je podsjetilo na Mirjanu Lučić i ine mlade sportske nade. Gdje su danas, što rade?

Sport danas postaje posao, a vrhunski sportaši radnici u sportskoj mašineriji. Mnogo je sportaša koji su vrhunski sportaši, a još uvijek djeca. Što kad dijete/mlada osoba korača na putu ka vrhunskom sportašu? Teoretičari kažu da sport, pa tako i vrhunski sport, predstavlja idealno sredstvo za samoostvarenje i osobni razvoj mladih ljudi.  Možda to i jest tako, ali ipak ne mogu ne primijetiti da sve više materijalni motivi nadvladavaju istinski sportski duh. Meni se kao logično nameće pitanje je li potrebno dijete zaštititi od toga i, ako jest, na koji način?!

Na koji način zaštititi dijete od nečeg što voli i u čemu uživa, a usto je u tome i jako dobar? Ali vrhunski sport nije samo sjaj medalje, niti veselje, on zahtijeva puno odricanja i žrtve.

Treba li dijete poticati u odricanju i požrtvovnosti?! Ja bih i kao roditelj i kao žena, rekla nikad. Djeca su djeca i treba ih pustiti da uživaju u djetinjstvu i mladosti, i biti im bezuvjetna podrška, pa i onda kad odbacuju svjetla sportskih reflektora radi dobrog izlaska, ljubavi i sličnog. Vjerujem da je roditelju najteže suočiti se s pritiscima menadžera, ugovora, odlaska iz rodnog grada, gdje je djetetu dom i obitelj, a posebice u manjim sredinama (poput Šibenika) koja realno djetetu ne nudi sve mogućnosti adekvatnog razvoja poput većih gradova.

Mislim da bi tad svaki roditelj, a bez čijeg pristanka dijete i ne može otići u drugi grad/klub, trebao u mislima imati činjenicu da je sport tako nesiguran posao, da i najmanja ozljeda zauvijek može zatvoriti vrata sportske karijere, pa je potrebno razmišljati i o adekvatnom školovanju bez obzira koliko svjetlu budućnost djetetu predviđali ini stručnjaci.

Osim školovanja, bitan je segment, bar u mojim očima, i sigurnost obiteljskog doma koju ne mogu zamijeniti nikakvi klubovi, suigrači i slično. Možda sam lokal patriot i nisam sportski stručnjak, ali mislim da bi svako dijete do punoljetnosti trebalo uz obitelj graditi svoju karijeru ili bi roditelji trebali svoje mjesto boravka prilagoditi djetetu. Jer, iako su vrhunski sportaši, i oni su ipak samo djeca koja trebaju sve ono što treba svako dijete.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK