SADA ČITATE
Euroforija nas trese: Kruha nemamo, ali igara, brate, koliko ti srce poželi
          OBJAVA: 23.06.2016, 09:11h   •   IZMJENA: 23.06.2016, 09:17h   komentara   •     ISPIŠI

Gimnazijsko grintanje

Euroforija nas trese: Kruha nemamo, ali igara, brate, koliko ti srce poželi

Nevjerojatno je kako sport budi latentni patriotizam u nama. Do jučer smo gledali svoja posla, radili ono što inače radimo, a onda je počelo. Počelo je europsko prvenstvo u nogometu, a s njim i plima patriotizma koja je toliko uobičajena za naše prostore da se pretvorila u tradiciju.


PIŠE Điđi Delalić
23.06.2016, 09:11h

Naime, ne znam jeste li primijetili, ali kad Hrvatska igra na nekom prvenstvu, nije nam dosta navijati. Sve dok Hrvatska igra, dišemo nogomet, jedemo nogomet, pijemo nogomet, jedno smo s nogometom i reprezentacijom. Odjednom znamo biografiju svakog reprezentativca do najsitnijih detalja, ne izlazimo iz kuće bez barem tri predmeta s poznatim uzorkom bijelo-crvenih kockica.

Nacionalni ponos vidljiv je gdje god se okrenete: na televiziji, na ulicama, plakatima, u birtijama, novinama, na internetu. Na Facebooku ne možete čitat vijesti na timelineu jer je jedino što vidite #CRO #OrangeSponsorsYou, što je, valjda svi znate, dio natjecanja u skupljanju najvećeg broja hashtagova čiji pobjednik dobiva čast da telekomunikacijska tvrtka Orange, koju svi tako zdušno besplatno reklamiramo, osvijetli Eiffelov toranj bojama Lijepe naše. Na Youtubeu brišemo Milicu i Stoju iz historya i kao mahniti po cijeli dan na repeat slušamo Nereda, Zaprešić Boyse, Dina Dvornika i Borisa Novkovića, smijemo se uz Bulićeve šaljive navijačke obrade popularnih pjesama i po nekoliko puta gledamo snimke prošlih utakmica da se nabrijemo.

Na dan utakmice Hrvatska - Turska ne jedemo burek, tjedan prije se ne približavamo kebabu, zabranjujemo babi da prati turske sapunice, vadimo slike Nikole Šubića Zrinskog i Petra Kružića i vješamo ih na zid, oblačimo šukundjedovu alkarsku košulju te puni adrenalina pratimo kako Vatreni brane naše boje. 'Zaustavili smo ih 1593.,zaustavit ćemo ih opet!'. I zaustavili smo ih. Birtije su ispunili pobjednički pokliči, u ruralnim krajevima se ispalio i koji rafal u zrak, a netko se malo zanio pa je od sreće bacio televizor preko balkona.

I to je u redu, to je normalno i prirodno. Svaka pobjeda naše reprezentacije je pobjeda za svakog od nas pojedinačno, svaki njihov uspjeh je i naš uspjeh. Mi ne pratimo nogomet, mi ga živimo. Pucamo od ponosa kad Modrić zabije spektakularan gol na volej, oko nam zasuzi kad vidimo Ćorluku kako krvave glave mrtvo-hladno nastavlja igrati kao da mu nije ništa, upadamo u stanje totalne euforije kad porazimo Španjolce. Vozimo se na rollercoasteru emocija i proživljavamo svaku utakmicu, svaku akciju, svaki trenutak kao dio reprezentacije, igrač koji ne igra, ali sve prati i razumije te motivira naše momke da nastave pobjeđivati.

Ipak, koliko god to bilo lijepo, privremeno je. Danas se veselimo pobjedi, strepimo za rezultat idućeg susreta i gubimo glas vičući na TV ekran u žaru navijanja. Ali što će biti sutra, kad više ne bude utakmica? Tada će se sve rasprsnuti poput velikog mjehurića na bijelo-crvene kockice. Vratit ćemo se na staro, više nećemo biti gorljivi navijači, zaboravit ćemo na Nereda i Zaprešić Boyse i opet pustiti Milicu, nećemo više isticati svoje hrvatstvo i nacionalni ponos na svakom koraku. Poskidat ćemo hrvatske barjake koje smo na početku Eura povješali na balkone, nećemo spammati tuđe Facebook timelineove i postove hashtagovima. Stat će nalet adrenalina, zaustavit će se rollercoaster emocija i, kratko ali brutalno sročeno- život će nam ponovno biti monoton.

Razlog zašto smo toliko patriotski nastrojeni kad Vatreni igraju i dok traje Euro nije zato što smo neki veliki patrioti i gorljivi navijači, već nam je većini život dosadan. Treba nam bijeg iz naporne svakodnevnice, dosade i stvarnih briga. Radost što smo i ovog mjeseca primili plaću zamjenjujemo radošću što je Modrić zabio gol na volej, strepnju oko toga hoćemo li i idući mjesec imati posao zamjenjujemo za strepnju oko rezultata nadolazećih utakmica. Na nekoliko blaženih tjedana zaboravljamo na sve svoje brige i postajemo jedno s repkom. I, kao što sam već rekao, to je prirodno i u redu.

No, trebamo biti spremni na hladan tuš koji nas čeka kad euroforija završi. Trebamo biti spremni na državu bez funkcionalne vlade, bez premijera, bez sigurne budućnosti. Državu koju čekaju novi izbori i još mjeseci neizvjesnosti te saniranje štete koju su napravili debili koji su dosad vladali. 'Panem et circenses', rekao je jednom Cezar, ilitiga po naški 'Kruha i igara'. Kruha nemamo, al igara, brate, koliko ti srce poželi. Samo trebamo paziti da na kraju svega ne budemo uhvaćeni nespremni i majstorski izigrani, kao toliko puta zasad.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK