SADA ČITATE
Djeca su sva djeca do 18 godina makar se zvali - Dario!
KLJUČNE RIJEČI
Glas iz kamena

          OBJAVA: 30.10.2012, 19:35h   •   IZMJENA: 30.10.2012, 19:35h   komentara   •     ISPIŠI

Glas iz kamena

Djeca su sva djeca do 18 godina makar se zvali - Dario!


PIŠE Domagoj Zovko
30.10.2012, 19:35h

Koliko bi OKK „Škola košarke Dražen Petrović“ zaradio novca za razvoj i odgoj mladih košarkaša da je Dario Šarić ostao u tom klubu do 17 godine? I, još nešto. Koliko bi grad Šibenik zaradio da je mladić kao predvodnik uspješnih mladih sportaša u Šibeniku ostao igrati košarku u rodnom gradu. Cijeli svijet bi Šibenik tretirao kao – svjetsko čudo. Dolazili bi sportski zaljubljenici iz cijeloga svijeta i fotografirali se ispred dvorane. U tako malom gradu dva čudesna košarkaša. Ovako…

 

Ne mogu zaboraviti rečenicu mog pokojnog strica koju mi je jednom prilikom prije tridesetak godina izgovorio:“Jesi li vidio kako igra Dražen! Brate, tko zna – zna! Može netko imat i 23 godine ali ako ne zna igrati u sedamnaestoj godini, budi uvjeren, ne će naučiti niti u dvadesetpetoj godini!“ Nije u ovom tekstu riječ o Draženu (njemu ne treba spominjati prezime; svi znamo tko je to mada u Hrvatskoj ima na tisuće ljudi koji se zovu Dražen) nego o jednom Dariju. Dariju Šariću, košarkašu rođenom u Šibeniku, koji je prije nekoliko mjeseci navršio 18 godina. I taj mladić igra košarku jako dobro, istina ne kao Dražen sa 18 godina. I, nažalost, danas se pojavi vijest, koju većina ljudi (sic!) koji prate sportska zbivanja, nisu htjeli čuti. U prijevodu ona glasi da taj mladić Dario još nekoliko godina (daj Bože da se prevarim!), odnedavno punoljetan, ne će moći gađati u koš. 

On bi to htio, no može samo na treningu u Splitu ili tko zna gdje. Ne na utakmicama. Iako je najveći talent (tako košarkaški znalci kažu) u europskoj košarci, poslije Dražena, rođen u Hrvatskoj. Svatko pametan odmah se mora upitati zašto mladiću uskratiti ono što bi naviše volio – zabijati na utakmicama u koš? Zašto? Zato jer Dario nije odrastao u običnoj šibenskoj obitelji koja je utakmice Šibenke pratila kao gledatelji. Ne. Dario je odrastao u košarkaškoj obitelji (otac i majka bivši košarkaši) koja je u malom prepoznala veliki talent, ali nije vjerovala da mali može i na šibenskim parketima pokazati kakav je košarkaš nego su ga čim prije poslali u Zagreb. Mislili su valjda da će Darija u Košarkaškom klubu „Zagreb“ tretirati isto kao i u Šibeniku pa mu dati da igra u euroligaškoj ekipi te da će Darija nakon godinu- dvije kupiti neki bogati klub. Svi bi onda zaradili puno novca i osigurali doživotnu egzistenciju. Potpuni promašaj roditelja. Odnosno, kriva procjena roditelja presudila je o košarkaškoj budućnosti dragulja hrvatskog sporta! I, ne zaboravimo, hrvatskog reprezentativca koji je trenutno i tko zna do kada bez kluba u kojem može nastupati. Strašno nešto!


Malo je danas profesionalnih klubova u Europi koji će na „veresiju“ nešto kupiti. Španjolci žele Darija za 250.000 eura, a Zagreb traži cijeli milijun eura!!!??? Krovna europska košarkaška organizacija presudila je da neki klub za Darijeve koševe mora Zagrebu uplatiti 550.000 eura. Tko će to platiti!? Pravna i sportska zbrka, da ne kažem – bruka. Hej! A mladić samo trenira. Tko će platiti odvjetnike koji će dokazati u proljeće sljedeće godine da mladić na košarkaškom tržištu vrijedi toliko novca koliko Zagreb traži? Nitko.
Nakon svega otac mladog košarkaša danas je izjavio da je nakon svega „u šoku“. Naravno da jest. I, kao roditelj, razumijem ga samo u jednom. Htio je najbolje za svoju cijelu obitelj. Puno novca odjednom. No, zasigurno nije razmišljao što će se zbiti s Darijevom košarkaškom karijerom. I sada?
Nema nego ispočetka.


Na koncu, čovjek se zapita što u ovoj kontroverznoj priči radi Ministarstvo sporta na čijem je čelu Pero Skansi, legendarni hrvatski košarkaš, trener i izbornik reprezentacije Hrvatske koja je 1992., predvođena Draženom kao kapetanom, osvojila srebrnu medalju na Olimpijskim igrama. Svatko ozbiljan na toj dužnosti trebao bi dekretom zabraniti da se roditelji tijekom treninga bilo koje sportske ekipe nalaze u gledalištu dok se njihova djeca igraju. Da! Djeca se igraju dok su na raznim sportskim terenima. Očito, neki roditelji misle da su pametniji od trenera koji treniraju njihovu djecu. I da treneri, u svakom smislu, djecu slabije educiraju nego sami roditelji. Nazovimo ga „slučaj Šarić“ to vjerodostojno pokazuje. Prevedeno na hrvatski kolokvijalni jezik: „Što sam htio – nije mi se obistinilo.“


Ili bolje razumljivo, novci će ionako doći ako se sportski talent pusti da sam od sebe pokaže što zna na sportskom igralištu, a ne da roditelji umjesto njega potpisuju nekakve ugovore bez sigurnosti što će dogoditi u budućnosti po planu kako su oni zamislili.
I, za kraj, jedno retoričko pitanje. Koliko bi OKK „Škola košarke Dražen Petrović“ zaradio novca za razvoj i odgoj mladih košarkaša da je Dario Šarić ostao u tom klubu do 17 godine? I, još nešto. Koliko bi grad Šibenik zaradio da je mladić kao predvodnik uspješnih mladih sportaša u Šibeniku ostao igrati košarku u rodnom gradu. Cijeli svijet bi Šibenik tretirao kao – svjetsko čudo. Dolazili bi sportski zaljubljenici iz cijeloga svijeta i fotografirali se ispred dvorane. U tako malom gradu dva čudesna košarkaša. Ovako…
Mogu samo u rečenici napisati: „Dario, drži se. I misli svojom glavom.“


AUTOR: Domagoj Zovko
 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK