SADA ČITATE
Neobičnu državu napustio čak i čudni Nacional
KLJUČNE RIJEČI
glas iz kamena
          OBJAVA: 26.06.2012, 22:54h   •   IZMJENA: 26.06.2012, 22:54h   komentara   •     ISPIŠI

Glas iz kamena

Neobičnu državu napustio čak i čudni Nacional


PIŠE Domagoj Zovko
26.06.2012, 22:54h

Metastazirali su, posebno, svi tiskovni mediji. Nitko nikome ništa što je uopće napisano u medijima ne vjeruje (svejedno radi li se o portalima, tiskovinama, a o knjigama da ne pišem). Nitko više novinarima ne vjeruje! Apsurd nad apsurdima. No, ima i još veći apsurd. Nacional je bio izlog političkog mišljenja hrvatskih etabliranih, iliti vodećih, političara! Sada kad je kap prelila čašu političari, u zadnje vrijeme, bježali su od razgovora za Nacional kao vrag od tamjana. Njima je ionako svejedno. Držim da će i oni poput vraga bježati od tamjana

 

Izgovoriti rečenicu „… teško mi je napisati i razglednicu!“, jest teško čuti. Posebno ako je izgovori netko od novinara. Na moju nesreću čuo sam i takvih rečenica od kolega novinara u Hrvatskoj. Kao da ih je netko prisilio da nešto napišu. No, bila su to druga vremena. Ona kada je novinarstvo zahtijevalo i znanje, ali i upornost u vladanju zanatom, što je doista novinarstvo!, da bi se došlo do bilo kakvog stalnog ili honorarnog posla u bilo kojem mediju. Danas su vremena potpuno drugačija. Posao imaju oni koji slabo vladaju zanatom. No, na ta ih je mjesta promovirao opet netko tko je prije njih loše vladao zanatom. Novinarskim.


Nije me stoga iznenadila vijest da se tjednik Nacional u utorak nije pojavio na kioscima i da je puno ljudi ostalo na ulici bez posla. Nije me iznenadila ali jest rastužila. Stoga, ako to može ikako bit utjeha kolegama iz Nacionala, u ime redakcije svima nam je žao da je iz hrvatskog medijskog prostora nestao još jedan tjednik. Ma što god je u prošlosti objavljivao. Međutim, imao je svoje čitatelje. I to dosta njih. Stoga, ne bi bilo nimalo loše provesti anketu, recimo na 1000 anketiranih, koliko je osoba u dobi od sadašnjih 30 do 40 godina prije 15 godina kupovalo Nacional i zašto su ga kupovali?


Ne želim ulaziti u eventualne procjene, ali sam siguran da je većina potencijalnih čitatelja željela vidjeti nekog svog susjeda kako ga u Nacionalu za nešto optužuju. I, zato su kupovali te novine, između ostaloga. Pustimo, recimo, intervju sa Cicom Kranjčarom iz 1992. kada je izjavio da će on biti najskuplji hrvatski trener. Kada sam to pročitao u Nacionalu pitao sam Cicu, u intervju za moje novine u kojima sam tada radio, da li stvarno misli ozbiljno to što je izgovorio. Rekao mi je: „Kaj? Zar misliš da sam ja budala!? Pročitaj još jednom u Nacionalu!“ Dakle, u ta se doba vjerovalo Nacionalu i ostalim tiskovinama. Što se u međuvremenu dogodilo?
Metastazirali su, posebno, svi tiskovni mediji. Nitko nikome ništa što je uopće napisano u medijima ne vjeruje (svejedno radi li se o portalima, tiskovinama, a o knjigama da ne pišem). Nitko više novinarima ne vjeruje! Apsurd nad apsurdima. No, ima i još veći apsurd. Nacional je bio izlog političkog mišljenja hrvatskih etabliranih, iliti vodećih, političara! Sada kad je kap prelila čašu političari, u zadnje vrijeme, bježali su od razgovora za Nacional kao vrag od tamjana. Njima je ionako svejedno. Držim da će i oni poput vraga bježati od tamjana.


I kad čovjek pomisli da od tri zla nema gorega u jednom danu sretnem poznanika, građevinskog poduzetnika, (dok sam sam čitao novine u parku na Baldekinu) koji mi nije dao mira nego je sat vremena pričao o tomu kako sam ja i svi novinari „… za k….“, kako samo na televiziji novinari govore istinu te da on ne vjeruje da sam ja novinar ako me ne ugleda na televiziji… Te da će on svoj kćeri, koja trenutno ima 10 godina, izabrati bračnog druga i da će oni funkcionirati u življenju kako on odredi!? Kada je skončao tiradu uspio sam postaviti samo tri pitanja:“ Znaš li, rodijače, tko je Branka Kamenski? Koliko dnevno gledaš televiziju? Zašto si sjeo uz mene ako misliš da sam budala, a ne čitaš novine ili portale pa bi od raznih novinara saznao više?“
Nije mi odgovorio ni na jedno pitanje. Curici je samo kazao da se istog trenutka pokupi iz parka što prije, bez obzira što se dijete igralo u punom zanosu.


Obzirom da nikome ne ostanem, barem malo, dužan na završnoj rečenici, priupitao sam: „Jesi li dao plaće radnicima ovaj mjesec?“ Odgovorio je, preko volje: „Nisam stiga. I, tko ih j…! Šta je to tvoj posa!“
Očito da to nije moj posao jer gospodin ne čita niti portale ni novine. Svejedno mu je za napisanu riječ. On je svoje odredio. Briga njega za djelatnike Nacionala i ostale novinare. On svojim radnicima nije isplatio plaću. I zato gleda televiziju. Svakodnevno! I sluša poruke. A ne zna tko je B. Kamenski. Baš ga briga. Pretpostavio sam da ga ne zanima kutura i da ne plaća tv-pretplatu. Zato mu ne treba ni Nacional. Kao ni Vjesnik.


Ljudi bez posla i bez plaće u njegovoj tvrtki ionako nisu njegova briga. Postoji televizijski novinari koji će sve to njemu objasniti. Čak i oni koji će na javnoj televiziji danas izgovoriti da nas je „… Bogu hvala ohladila kiša!“ A, zaboravili su novinari da se HRT gleda i u Dalmaciji. „Dugo nije pala kiša“- stih je iz pjesme. Mogao bi čovjek iz parka malo preskočiti i tv-izvješća pa uvidjeti da nije život samo s – tv ekrana. Kiše kod nas nema, a kad će ne zna se. Isto kao što više nema Nacionala.

AUTOR: Domagoj Zovko
 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK