SADA ČITATE
Pisati i pritom zarađivati štetno je samo u Hrvatskoj
KLJUČNE RIJEČI
glas iz kamena

          OBJAVA: 03.04.2013, 10:43h   •   IZMJENA: 03.04.2013, 10:43h   komentara   •     ISPIŠI

Glas iz kamena

Pisati i pritom zarađivati štetno je samo u Hrvatskoj


PIŠE Domagoj Zovko
03.04.2013, 10:43h

Novac treba znati zaraditi. Onda kad je vrijeme za to. A to je sadašnje vrijeme u Hrvatskoj. Ne će ubuduće biti kredita na račun tuđih pjesama koje smo negdje čuli na ploči koju nitko kod nas nema. Nitko nikome od nas nije kriv što nismo obitelj Huljić ili Jelena Rozga. Kada to shvatimo bit ćemo – mirni tu gdje jesmo. No, bez eura u džepu.

 

Svrha i bit EU bit će definitivno urušeni ulaskom ove zemlje, koja se još uvijek zove Hrvatska, u zajednicu nekih država iz kontinenta koji se zove Europa. Komu krivo, komu pravo – no živi bili pa vidjeli! I doživjeli. Još se, danas čujem po elektronskim medijima, kako se neki komentatori čude zašto još uvijek Njemačka nije ratificirala sporazum oko pristupa Hrvatske u EU. Ti ljudi se čude i pritom izražavaju zabrinutost jer je kao „Njemačka uvijek bila uz Hrvate“. Jest i to je činjenica. Jest, Ali (s velikim tiskanim A), kada su hrvatski radnici bili potrebni Nijemcima kao fizički radnici za održavanje njihove zemlje. Danas… Danas je, pak, drugačija situacija. Nijemcima ne trebaju radnici, bauštelci, jer je u toj zemlji uglavnom sve izgrađeno. Čista dekadencija. Što će im još onda na tisuće Hrvata koji bi radili i za 500 eura mjesečno, a već imaju i Litvanaca, Rumunja, Bugara i Bog te pita koliko Afrikanaca koje ionako nemaju gdje smjestiti i dati im nadnicu? Što će im još i Hrvati koji nemaju blage veze kud bi sa sobom? Zar za stav Nijemaca nije dovoljan odnos prema Turskoj koji se svodi na anegdotu tipa „sidi ti i pij koliko oćeš iz moga pijata danas u mojoj kući, ali ko zna kad ćemo opet zajedno nešto pojist“. Turaka je puno u Njemačkoj i zato im Nijemci ne daju ni blizu punopravnom članstvu u EU. A Hrvata je malo, pa još mogu malo progutati predjelo. A, na glavno jelo Hrvati za istim stolom s Nijemcima će itekako pričekati, možda nikad. Ne zaboravimo, Francuzi i Nijemci su začetnici ideje o zajednici europskih naroda. No, ta se zajednica, odnosno udruživanje, odnosila na – čeličane. Dakle, posao ili business. Ima li toga danas između Nijemaca i Francuza s jedne strane te Hrvata s druge strane? Nema. I točka. Tko to ne vidi, ili ne želi vidjeti, naprosto nema osjećaja ta stvarnost. Osjećaj za realno hrvatsko životarenje napose nemaju naši političari (ako se uopće mogu nazvati političari!) jer oni se sada bave tko će iz koje političke stranke ući u Europski parlament i tko će od njih bolje govoriti engleski jezik i pritom dobro zaraditi! Jadno da jadnije ne može biti. Iskreno, žao mi je one političarke Ingrid (SDP; to je stranka na vlasti u Hrvatskoj), no ona nije kriva. Nije ona kriva što će na skorašnjim izborima za hrvatske predstavnike u Europskom parlamentu izići, pretpostavljam, najmanje birača u povijesti otkad je hrvatske samostalne države. (Ona će svim biračima biti simbol za neizlazak na izbore!) Zna se tko je kriv, ako ćemo iskreno. Jasno je tko – predsjednik Vlade u RH koji se u utorak navečer javno ispričava Špičkovini jer je to isto mjesto stavio u negativni kontekst svojih nebuloznih opservacija braneći se od beznačajnih pitanja političkih protivnika. Koliko to dolikuje jednom, nazovi, premijeru pokazat će vrijeme. Ne će valjda, sadašnji premijer, nazvati i Dusseldorf (s dvije točke na u) velikim selom i time izazvati međunarodni konflikt zbog lapsusa! Tko će ga onda opravdati pred Europskim parlamentom i njegove podanike?!

Držim, kako o ovim „nazovi“ temama koje navodim uskoro ne će biti vremena za širu društvenu raspravu kao i o bilo čemu važnom. Osim u kafićima. No, i njih je sve manje u Hrvatskoj. Nitko nema novca. Prošetajte petkom ili subotom navečer, recimo, šibenskim središnjim dijelom grada poslije 22 sata. Nigdje „žive duše“! Tek ponegdje u nekom kafiću desetak momaka za jednim stolom i pet-šest djevojaka za drugim stolom. Razdvojeni. No, ako šetate od jednog do drugog kafića imate osjećaj da ste stavili slušalice na mobitel i stalno slušate glazbu Jelene Rozge. Nevjerojatno, ali to je – istina. Dakle, ne treba vam niti mobitel da slušate tu glazbu. I to je činjenica. Sve u svemu, Jelena drži sve pod kontrolom. Bila ovakva ili onakva, ali stoji da narod to – sluša. Htio ne htio. Identična stvar kao s političarima. Narod ih „kao“ ne želi, ali ih svejedno sluša.

Dok je tomu tako, prije nekoliko dana izvjesna pjevačica grupe „Elemental“ javno je optužila autoricu pjesama Rozge, gospođu Vjekoslavu Huljić, i to tako da joj „treba oduzeti slobodu govora“ (citat)! Jer, po mišljenju te pjevačice, stihovi koje piše V. Huljić i koje pjeva J. Rozga nisu primjereni ovom društvenom trenutku i položaju žene u ovom istom hrvatskom društvu.
Oko te izjave bilo je dosad bezbroj rasprava na raznim portalima i u tiskovinama. Ne ulazim niti „za“ niti „protiv". Samo sam čekao pročitati ono što sam znao unaprijed i što, u biti, nisam trebao ni pročitati. Dalmacija se uzbudila, a Zagreb nizašto nije briga. Tipično.

No, u konkretnom slučaju, nije me briga ni za jednu, drugu ili treću žensku osobu. Ali, kako netko u ovom suvremenom hrvatskom društvu može na osnovu jedne pjesme, koju izvodi njena kolegica!, prozvati na javni linč ženu koja je napisala tekst za tu pjesmu!? Kako? I pritom tražiti da joj se uzme sloboda govora! Hej! To se, recimo, može izgovoriti na pijaci ili u kafiću – ali za novine – ne. Odnosno može se to izgovoriti i u parlamentu EU, bez imalo straha i sporednih posljedica, ali pjevanje dotične pjesme ocjenjuju posjetitelji svojim pljeskanjem ili ushitom na koncertima u Hrvatskoj. Stoga, bit će zanimljivo ovoga ljeta promatrati i brojati broj posjetitelja na koncertima Jelene Rozge ili grupe Elemental te koliko će tko imati više gaža. Baš zanimljivo nas ljeto čeka. Europljani! Konačno tu gdje pripadamo, je li tako?

Usput, ili samo uzgred, pitam se da li je pjevačica iz spomenute grupe do svog trenutnog životnog vijeka čitala knjigu „Najljepše priče“ u izdanju eminentne hrvatske izdavačke kuće, objavljene 2011., u koju je među ostalim svjetskim piscima poput braće Grimm, H.Ch. Andersena, I. B. Mažuranić, J. Joyca, R. Kiplinga, L. N. Tolstoja i ostalih uvrštena i priča Vjekoslave Huljić „Bršljančica“. Po svemu sudeći – nije. Jer da jest znala bi razlikovati što je dar pisanja. Netko tko može poput V. Huljić, po mom skromnom mišljenju napisati izvanrednu priču „Bršljančica“, može onda u deset minuta napisati tekst za pop glazbu izvođačice tipa Jelene Rozge. Niti jednoj pametnoj osobi se to ne priliči štetnim poslom. Zašto i bi?

I, gdje je onda problem? U novcu, kao i uvijek. Tko brani dotičnoj pjevačici da pjeva i piše hitove koje ljudi u Hrvatskoj slušaju i pritom ona zarađuje novac? Tek kada shvati kome se obraća može upotrijebiti bilo kakav arogantan i prezreni stav prema kolegama ili kolegicama tipa Rozge. Pametnije joj bi bilo gledati kako se ponašaju njezine kolege pjevači. Svi oni znaju da je Mišo samo jedan! I šute. Nitko ne pita tko je njemu pisao sve najpoznatije hitove (uz Đ. Novkovića), a to svi u Šibeniku znaju. Ne znaju ni oni ljudi u Pragu ili Beogradu koji slušaju Mišu. Njih nije ni briga tko je pisao Mišine hitove! Važan je hit koji narod želi čuti – a ne iluzorne, imaginarne, kvaziintelektualne taštine koje, vidi vraga, uvode Hrvatsku u EU, a pritom osporavaju sve što je stvoreno umijećem u ovoj zemlji.

Novac treba znati zaraditi. Onda kad je vrijeme za to. A to je sadašnje vrijeme u Hrvatskoj. Ne će ubuduće biti kredita na račun tuđih pjesama koje smo negdje čuli na ploči koju nitko kod nas nema. Nitko nikome od nas nije kriv što nismo obitelj Huljić ili Jelena Rozga. Kada to shvatimo bit ćemo – mirni tu gdje jesmo. No, bez eura u džepu.

AUTOR Domagoj Zovko 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK