SADA ČITATE
Ruža je odavno u svim hrvatskim pravopisima
KLJUČNE RIJEČI
glas iz kamena

          OBJAVA: 16.04.2013, 19:49h   •   IZMJENA: 16.04.2013, 19:49h   komentara   •     ISPIŠI

Glas iz kamena

Ruža je odavno u svim hrvatskim pravopisima


PIŠE Domagoj Zovko
16.04.2013, 19:49h

Obzirom da vladajuće strukture (pod pomnim Milanovićevim „velikim okom“) stanje drže pod samokontrolom u državi - jako demokratski, nema što - i to prenose na sve državne institute i institucije ne bih čudio da ovaj tekst proglase nevaljanim. Nije po njihovoj volji! Možda zbog mog pravopisa

 

Možda nevažno, no, ovaj mali tekst ne ću započeti psovkom, a trebao bih. Iz poštovanja prema čitateljima i ovom portalu i – svojoj obitelji. Zašto obitelji, zapitat ćete se? Zato, jer moj sin prebire po mojim raznoraznim tekstovima na netu pa ako naleti na neku psovku onda će reći: „Ako ti moreš javno psovat, unda ću i ja!“ Ne želim mu to dopustiti. Ali mu zato često kazujem da me nitko od svih učitelja, nastavnika i doktora znanosti tijekom školovanja niti jednom nije prilikom ispitivanja prozvao pred cijelim razredom – mojim krštenim imenom. Uvijek su me prozivali – prezimenom. Pita me dijete zašto je to bilo tako jer njega sada u školi svi zovu samo po imenu, a rijetko tko po prezimenu. Teško mu je objasniti. Vremena se svakojaka; vedra ili oblačna. Možda će njemu biti lakše odgovoriti na to pitanje za dvadesetak godina ako bude živio u Hrvatskoj uz ljude koji poštuju ovo kamenje, more, polja…

Sve što nam je Bog dao da koristimo, nama na dobrobit. Mene svi ti učitelji nisu oslovljavali imenom iz njima znanog (u ta doba meni nejasnog razloga!) razloga. Moje ime izgovoreno u razredu u ta vremena značilo je da sam obilježen. Nečim! I tako do dan danas, zato ne ću se ljutiti ili osvrtati na minula vremena. Bilo i prošlo. Ili, mi se, pak, samo čini!? Možda smo opet u tim olovnim, komunističkim vremenima.

Hoće li netko tko nije „obilježen“ poput mene ovaj tekst pročitati i onda mom sinu kazati: “Ćaća ti piše sve šta misli, pa i ti tako misliš! Jer to šta ti ćaća misli – nije dobro za ovu zemlju!“ Toga se, uistinu, bojim. Ozbiljno.
Naime, ove rečenice nisu produkt mog bijednog imotskog intelekta nego zbrajanja činjenica izvedenih iz rečenica najvećih dužnosnika u Hrvatskoj. Predsjednik Vlade Zoran Milanović na izbor gđe Ruže Tomašić na dužnost jednogodišnje predstavnice RH u Europskom parlamentu njen izbor na listi HDZ-a javno komentira „da su njezine riječi zlo i društvena nepogoda“. Sad ću ja napisati, ne u afektu, nego slovima.


„Milanoviću, Vi ste sramota za sve one ljude koji za Vas glasuju. Koga Vi predstavljate? Niste dorasli niti urediti vrt, a pogotovo voditi sve ljude koji žive u Hrvatskoj. Vi, primjerice, u Međugorje dolazite na rukovanja sa svećenicima, franjevcima, s lijevom rukom u džepu (lijepo vidljivo na tv- snimci!)! Istinski hrvatski državnik, kakvim ste sami sebe proglasili u Hrvatskom saboru, to sebi ne bi dopustio. Nikada! I, ona udarate neprimjerno po gđi Tomašić! Jer, ona jest za princip da Z. D. i D.Z. (u prijevodu Zoran Dragojlović iz Vukovara i Domagoj Zovko) budu ravnopravni u ovoj državi! Samo Vi to ne shvaćate. Oni su ravnopravni i prijatelji. U svemu. Nema veze što je jedan Srbin, a drugi Hrvat. Obojica smo „gosti“ u ovoj državi jer nam to svakodnevno upravo svojim radom dokazujete. Ali Vas niti to ne zadovoljava!“ 

Smijuriju nad smijurijama čuo sam u ponedjeljak popodne na HTV-u (javna televizija!!!) kada je neka novinarka Novog lista izgovorila u eter da je „građanska Hrvatska razočarana izborom Ruže Tomašić u EP!“ Koja je to građanska Hrvatska?! Iskreno govoreći, da uređujem novine, takva osoba nikad više ne bi radila u novinama koje kupuju i oni ljudi koji žive na selu. A, takvih je poprilično, zar ne!? Po njenom mišljenju, na selu žive nepismeni seljaci, a u gradovima pismeni građani! I Sinj je grad. Iz nekog sela u okolici Sinja podrijetlom je Milanović i ON, veliki vođa, misli ispravno i predlaže da se PDV-e upravo na takve novine smanji na 5 posto u kojima pišu takvi novinari. On je po njenom mišljenju ta „građanska Hrvatska“, a ja iz sela Berinovca u Imotskoj krajini nisam „građanska Hrvatska“. Usput je, dok je izgovarala svoje nesuvisle rečenice, zastajkivala ne znajući formulirati rečenicu.

Obzirom da vladajuće strukture (pod pomnim Milanovićevim „velikim okom“) stanje drže pod samokontrolom u državi - jako demokratski, nema što - i to prenose na sve državne institute i institucije ne bih čudio da ovaj tekst proglase nevaljanim. Nije po njihovoj volji! Možda zbog mog pravopisa.

To bi bio veličanstven potez i naslov u novinama! Zamislite:
„Ministar Jovanović zabranio tekst jer ne želi Zovkov naslov!“

E, ne će to tako ići! Silni novci, mudrost i pamet osoba koji su u Institutu za hrvatski jezik potrošili za objavljivanje nekog, nazovi, jedinstvenoga Pravopisa hrvatskoga jezika jest – uzaludna i nepotrebna. I, posebno, na štetu svih roditelja, đaka u hrvatskim školama i njihovih učitelja u osnovnim školama.

Jednostavan je u tom slučaju sustav razmišljanja Milanovića i Jovanovića. Kao da oni znaju što je refleks – jata! Njima je važno da su prošle četiri godine i da mogu jer su na vlasti, po zakonu, mijenjati udžbenike usklađene po novom nepotrebnom pravopisu. Isključivo i samo zbog toga, da bi se njihov potpis, u budućnosti, netko prepoznao! 

A nije ih, pritom, briga što će roditelji dvoje učenika do osmog razreda morati kupiti nove knjige i potrošiti oko 1500 kuna (za svako dijete). Što je njih briga, oni će biti upamćeni u povijesti hrvatskoga naroda. Kao nepogoda iz vedrog neba! Njima je to dovoljno. Nije ih niti briga ako neka obitelj ima i četvero djece u osnovnoj školi u nekom selu ili na otoku. Koliki je to trošak za kupnju knjiga? To je više od prosječne mjesečne plaće u Zagrebu ili dvomjesečna prosječna plaća u Šibeniku. Znači, roditelj se mora odreći toliko novca da ne bi bio „gost“ u ovoj državi, odnosno da ne bi svoju djecu morao izolirati od svega.

A, neki će jezikoslovci možda uistinu jednom shvatiti kako je građanima tipa Milanovića ili Jovanovića u nekom novom pravopisu važnije objasniti da riječ „gost“ ne znači isto što i „neprijatelj“. To je puno važnije nego potrošiti državni novac da bi se dokazalo da se može slobodno pisati „neću“ i „ne ću“. Kao da to nismo i odavno znali! No, riječ „ruža“ jezikoslovci ne mogu promijeniti. Niti njeno značenje. Naime, može istovremeno biti žensko ime ali i trnovita biljka s mirisnim cvjetovima raznih boja.

AUTOR: Domagoj Zovko
 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK