SADA ČITATE
Tko ste Vi, a što smo mi?!
KLJUČNE RIJEČI
glas iz kamena

          OBJAVA: 08.02.2013, 10:22h   •   IZMJENA: 08.02.2013, 10:22h   komentara   •     ISPIŠI

Glas iz kamena

Tko ste Vi, a što smo mi?!


PIŠE Domagoj Zovko
08.02.2013, 10:22h

Da li ste čuli za neku osobu ili političku stranku koja bilo što konkretno može reći o budućnosti Hrvatske u narednih deset godina, a da to ustvrdi čvrstim argumentima? Nema nikoga na vidiku! Ovi iz trenutno vladajućih stranaka (SDP=HNS=IDS) će se „na travi (marihuani) nadimiti“ i potrošit će sve novce bez plana već u ovoj godini, pa će onda za dvije godine HDZ i partneri opet doći na vlast za naredne četiri godine. Gdje ćemo onda? E, tad ćemo biti, po svim anketnim prognozama, u - EU. Onda ćemo, kao od 1914. godine, postati ono što smo oduvijek i bili - samo čuvari ognjišta. Ništa više. Gore nego janjičari.

 

PIŠE Domagoj Zovko

Niti jedan analitički novinarski tekst niti bezbroj televizijskih rasprava ne može bolje razjasniti zbivanja u Hrvatskoj do jedna, samo jedna!, rečenica operne dive Ivanke Boljkovac koju je izgovorila na prosvjednom skupu kulturnih djelatnika ispred zagrebačkog HNK u ponedjeljak, 4. veljače. Kazala je i poslala poruku svim normalnim ljudima u ovoj zemlji gospođa Boljkovac, otprilike ovako, „svatko od nas koji danas prosvjedujemo zbog smanjenja naših prava može postati ministar u bilo kojoj vladi, ali tko od tih naših ministara može umjesto nas raditi na pozornicama pa glumiti ili pjevati, slikati u ateljeu ili pisati knjige. Mi možemo biti oni, ali oni ne mogu biti mi!“

Svaka čast gospođo Boljkovac! Dugo, dugo nisam čuo ovakvu jednostavnu rečenicu koja oslikava političko – karijerističku sliku i geometriju hrvatskog društva. Naime, nisam je čuo javno izrečenu. U svakodnevici je čujem svakih deset minuta. Dovoljno mi je nazvati svaki treći broj u mobitelu pa ću dobiti istovjetno mišljenje koje iznosi gospođa Boljkovac.
No, jedan je par postola kad razgovaramo s poznanicima na mobitelu, a drugo je kada svoje mišljenje iznese velika umjetnica. Krajnje je vrijeme! 

Da li je ovu izjavu čuo onaj bahati, smijuljavi i pospani predsjednik Vlade RH, koji sebe naziva premijer? Ne znam. Možda su mu je prenijeli „umni sekundanti“ na briefingu dan poslije. I njima i njemu je, zasad, svejedno što se kulturnjaci osjećaju poniženi kao i većina građana u Hrvatskoj. Oni su predzadnji digli glas protiv nemogućeg življenja u Hrvatskoj u ovom trenutku. Zadnji koji mogu prosvjedovati, na bilo koji način, su dječica iz vrtića – no oni nisu punoljetni, pa njihov prosvjed članovi Vlade zasigurno ne će razmatrati. Na nesreću veličanstvena rečenica gospođe Boljkovac nije dugo odzvanjala u hrvatskim elektronskim medijima, niti je o njoj previše analitički razglabano u tiskovnim medijima. Ispada kao da ništa važno nije kazala! Promislimo malo i ne prizivajmo duhove, recimo samo sami sebi (barem većina hrvatskih građana) što smo i gdje smo! 

Mi smo uglavnom punoglavci, u doslovnom smislu te riječi, od kojih nikada više ne će u sljedećem razvojnom stadiju nastati žaba. Baš će mi biti drago da me netko nazove pesimistom ili osobom koja sve u ovoj državi trpa u koš za smeće. Iznosim činjenice, a argumente za svoje teze nalazim u svakodnevnoj zbilji. Zar je normalno u normalnoj državi da se zdrava i normalna muška osoba stara (ili mlada) oko trideset godina veseli kada je na ulici ispred šibenskog Konzuma na Baldekinu pronašao 5 lipa? Vidio sam tu scenu jučer svojim očima. Čovjek je samo rekao: „Jebi ga, 5 lipa je isto novac. Kad oni mogu kupovati avione mogu i ja pomalo skupljat pare za struju.“ 

Jasno je sve onome tko želi razumjeti. Naime, Vlada kupuje još jedan avion za svoje potrebe, a istovremeno malešna Nora (ili razne hrvatske Nore ili Zvonimiri) putuje redovnom zrakoplovnom linijom u Ameriku na liječenje. Ako se, pak, Vlada može pohvaliti da će pomoći liječenje male Nore (ili nekoga drugog, naglašavam) tako da samo ne uzima PDV na telefonske pozive ljudima koji su Nori pomogli, a istovremeno kupuje avione – onda je ovaj slučaj, slučaj Hrvatske da se razumijemo, beznadan. Usnulom premijeru ništa nije važno. On će izgurat svoj mandat i ima podršku članstva svoje partije. A, njih je dosta. Svi lijepo uhljebljeni. Zato se po anketama i pojavljuju podatci o izrazitoj premoći SDP-a u odnosu na sve ostale političke stranke. Tko se, uostalom, odaziva na telefonske ankete i tko u današnje vrijeme može sebi dozvoliti do deset minuta slobodnog vremena tijekom dana odgovarajući na anketna pitanja? Dakako, dobro situirani umirovljenici iste stranke (kojih je danas bezbroj i koji su se, gle!, slučajno priklonili HDZ-u kada im je to prije dvadesetak godina bilo potrebno) i mlađe osobe koje očekuju pomoć u zapošljavanju od tih „dobro obaviještenih starih poznanika i udomljenih rođaka“.
Što je onda čudno u tomu da se čudim zašto glas i vapaj prvakinje opere zagrebačkog HNK nije uopće naišao na veći angažman i razmišljanje hrvatskih građana o budućnosti te o budućnosti novih pokoljenja? Ništa. Ne bih se trebao čuditi. 

Ipak, držim, potpuno sam svjestan bespuća koje se provodi u ime nečega u našem društvu. Da li ste čuli za neku osobu ili političku stranku koja bilo što konkretno može reći o budućnosti Hrvatske u narednih deset godina, a da to ustvrdi čvrstim argumentima? Nema nikoga na vidiku! Ovi iz trenutno vladajućih stranaka (SDP = HNS = IDS) će se „na travi (marihuani) nadimiti“ i potrošit će sve novce bez plana već u ovoj godini, pa će onda za dvije godine HDZ i partneri opet doći na vlast za naredne četiri godine. Gdje ćemo onda? E, tad ćemo biti, po svim anketnim prognozama, u - EU. Onda ćemo, kao od 1914. godine, postati ono što smo oduvijek i bili - samo čuvari ognjišta. Ništa više. Gore nego janjičari.

Zato mi je strašno krivo što se glas gospođe Boljkovac nije čuo posvuda u Hrvatskoj. Bio je to glas koji je mogao pokrenuti Hrvatsku svih socijalnih kategorija. Ovako… Ostala je Hrvatska gdje je i bila prije stotinu godina. Nije dobro jer nema odjeka relevantnih medijskih osoba koji ako žele reći istinu onda dobiju otkaz, ili se neki, relevantni odluče za šutnju i dalje dobivaju nesigurnu plaću. Ove druge će smijeniti nova vlast jer su u ime nečega šutjeli. Preostaje zaključiti. 

Znamo tko vlada najprestižnijim tiskovnim medijima u Hrvatskoj – stranci; znamo tko vlada na javnoj televiziji – vlada. Kad zbrojiš jedan plus jedan… Rješenje je, dakle, strana vlada. Sastavljena od Nijemaca, Francuza, Mađara, Austrijanaca, Čeha, Srbijanaca, Talijana… Ne bi se tomu uopće čudio. Uostalom, svi ti spomenuti pripadnici raznih naroda, primjerice, ionako su razriješili problem sa svojim kulturnim djelatnicima. Oni su za njih izvrsni i imaju status izvrsnosti u svom društvu. Njih nitko ne dira. Hrvati, pak, imaju drugačija mjerila. Koga briga, što Pero Kvrgić 50 godina na pozornici izvodi predstavu? Pripada li njemu pojam izvrsnosti u umjetnosti? Ne. Tako su Hrvati odlučili, odnosno Vlada. Zato treba bivšem predsjedniku dati ured i njega njegovati. Bravo! Tri puta – bravo. Zna majstor što treba hrvatskim građanima. On!

Hrvati očito znaju naći vremena za preklapanje o nečemu što je davno prošlo, a ne sagledati zbilju. Vlada zato donosi odluke hip –hop! Zato i sadašnjoj djeci u sedmom razredu osnovne škole (odjednom!) ukazuje i priopćava da se za bodovanje prilikom upisa u srednju školu uzimaju u obzir i ocjene iz petog te šestog razreda, a za tu odredbu nitko nije znao kada su ta djeca upisivala peti razred!!!! Treba li tu još nešto dodati?! Za koga vlada ova Vlada i njezini ministri? Očito je, samo za sebe i svoje podobnike. Uopće me pritom nije briga, niti me iznenađuje, kada rođeni Dalmatinac, dopredsjednik u Vladi RH, riječ „dalmatinski“ izgovori s zagrebačkim naglaskom. Čovjek se udomio u Zagrebu i valjda misli da sam ja budala koja piše tekstove koje nitko ne će čitati, i da ne ću komentirat njegove istupe. Neka mu, briga me.
Stoga molim još jednom, ovako javno kao običan građanin, nezavisni novinar – građanski, uljudno, bez psovki - gospođu Boljkovac da još jednom pozove sve kulturne i prosvjetne djelatnike u Hrvatskoj na prosvjedni skup pa da priupita Vladu ispred Banskih dvora: „Tko ste VI, a tko smo MI!“. Trebalo bi probati. Jer, inače, ostat će vile i operne dive samo u Cocinim dalmatinskim pismama. Bez arija.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK