- Imao sam takvu ekipu i slušali smo jako dobru glazbu. Trudili smo se biti pomalo drugačiji, a i sad mi još nije jasno kako smo dolazilo do sve te glazbe. Jedno od najljepših ljeta proveo sam s društvom u borovoj šumi u Solarisu. Svaki dan smo bili tamo, a jedva da smo se okupali u moru. Netko bi ponio kazetofon na baterije i po cijeli dan bi 'na kupanju' slušali Pixiese – prisjetio se Mate svojih početaka oduševljavanja glazbom.

Zaključio je da je to vrijeme sigurno jedno od najljepših u njegovom životu, iako tada u Šibeniku i nije bilo previše koncerata. Valjda se s organizacijom istih i počeo baviti kasnije na studiju u Zagrebu, u koji je doveo preko 700 stranih izvođača.

Uz glazbu, obožavao je i košarku, proslava oduzete titule Šibenke na Poljani jedan je od najvažnijih događaj u njegovom životu.

- Život u Šibeniku bio je prekrasan – rekao je Mate Škugor.

Najavio je i da u skoro vrijeme neće biti ništa od festivala 'SuperUho', barem dok se malo ne stabilizira u životu, budući ga je posao glazbenog promotora skoro osiromašio.

Mate sad radi kao inženjer elektrotehnike u jednoj zagrebačkoj firmi.

Koliko je Mate Škugor važan u razvoju glazbene scene u Hrvata govore slijedeće riječi.

U predgovoru knjige glazbeni novinar Aleksandar Dragaš podsjeća da je Škugor „jedan od naših najznačajnijih i najistaknutijih menadžera u kulturi bez čijeg bi doprinosa kulturni i društveni život Zagreba i Hrvatske od kasnih ’90-ih do pandemije korone bio bitno siromašniji i jadniji“, a s njime će se u pogovoru složiti i Boris Jokić koji kaže „da tvrdoglavi Mate Škugor nije bio hrabriji od drugih, Zagreb nikada ne bi bio mjesto gdje bi se mogla čuti ponajbolja svjetska suvremena glazba.“