OBJAVA: 15.01.2013, 20:24h   •   IZMJENA: 15.01.2013, 20:24h   komentara   •     ISPIŠI

Portret šibenskog gitariste Vladimira Mirčete

FOTO Album godine Mayales2 dite je muzičara iz 'plavog nebodera'!


PIŠE Ante Pancirov
15.01.2013, 20:24h

Šibenski glazbenik Vladimir Mirčeta godinama glasi za jednog od najboljih hrvatskih rock gitarista svoje generacije, a ovih dana o njemu pišu glazbeni kritičari u najutjecajnijim nacionalnim medijima hvaleći njegov ogroman doprinos na albumu Mayales2 koji je već prozvan albumom godine.

 

Deset godina nakon svog albuma prvijenca, grupa Mayales objavila je vrhunski materijal na kojem je uigranom autorskom dvojcu Petru Beluhanu i Mirčeti, produkcijski asistirao Coco Mosquito iz Jinxa, a rock kritičar Aleksandar Dragaš zapisao da su skuhali jako ukusan složenac psihodeličnog rocka, popa, folka i americane.

Vlado je pripadnik one plodne šibenske generacije glazbenika stasalih početkom devedesetih dok se po gradu jako puno sviralo, a mlade Šibenčane fascinirala inteligencija i kreativnost. Supkultura je cvala, u svakom kvartu iz garaža i podruma prašio je rock, na radio postajama išle su opaljene, subverzivne autorske emisije, nezamislive današnjoj učmaloj 'fejsbuk' mladosti i sve je bilo tako drugačije nego danas.

Nudili mi Beatlese, ali otkrio sam Ramonese

- Godinama su me roditelji nagovarali da upišem muzičku školu, a ja to tvrdoglavo odbijao, i nekako su došle godine kad mi je glazba odjedanput postala najvažnija i jedina. Prvih par tonova na gitari pokazao mi je Krešo Antolos iz Zablaća, ali vrlo brzo sam se sukobio s njegovom idejom da postoje samo the Beatles i jedva išta drugo, pa sam se krenuo tražiti u punku, slušao Ramonese i tražio istomišljenike po hodnicima tadašnje osnovne škole Maršal Tito. Primali smo u bend sinove gastarbajtera jer bi oni mogli kupiti poneki instrument i vježbali, vježbali i vježbali. Puno smo svirali – prepričava Vlado kraj osamdesetih kad je osnovao svoj prvi bend, svirao s dečkima Karlom Basta, Andreas Brčićem i drugima. Za bubnjara u prvom bendu, doduše jednu probu, angažirao je Sandra Pankera, tadašnju supkulturno instituciju čiji su se pripadnici okupljali u parku pod Poljanom koji je tad noću bio prilično mračno mjesto. Zvali su ga na prvu probu jer je posjedovao bubnjeve, tako je to bilo onda, sjeća se glazbenik.

- A onda nam je došao rat. Užas sam po sebi - priča Vlado - ali manjak ostalih sadržaja rezultirao je time da se sviralo još više, jer drugo nismo ni mogli.

- Imam sačuvane neke plakate iz tog vremena, pa se sjećam tako da je na gitarijadi 1994. godine ispred kina Šibenik nastupilo dvadesetak gradskih bendova. U to vrijeme svirati je nešto značilo. Ne znam koga sad tu spomenuti, bilo je puno imena, ali svirao sam u Krugu, godinu dana proveo u bendu The Strings, a onda je došlo vrijeme za najluđi trio ikad - Salitru - predvođenu Mirkom Pulićem.

Zagrebačke godine, Dadi, Mayales, Porin…

Dolazak u Zagreb na faks bio mi je pomalo zbunjujući, pa prvu godinu nisam radio ništa. Pogubio sam veze sa šibenskom ekipom, svirao manje više za sebe, ali onda se, srećom,  ukazao šibenska legenda Dadi. Znao sam ga kao predvodnika najluđih šibenskih projekata ikad, kao što je bio PIU Panji, Stado, Neopisivi, njegove radio emisije i druge infišacije. U to vrijeme tražio je postavu za zagrebačku verziju benda Uši i Puši, a ta muzika se ne da svrstati ni u što, a kako i bi kad je on bio suludi frontmen, s postavom iza sebe sa trubom i saksofonom. To iskustvo vjerojatno je nešto najpomaknutije u čemu sam sudjelovao!

U Mayales sam došao krajem 1997. godine i tad prvi put došao među takve svirače od kojih sam masu naučio i, nadam se, napredovao, kaže uvijek skromni Mirčeta.

Nastupilo je snimanje CD-a 'Svima Želim Raj za sve' i cijela ta scena ovjekovječena na kompilaciji Lagano, Lagano. Stigao je Porin za instrumentalnu izvedbu, krenule su brojne svirke i zapravo se sviralo toliko da mi to sad iz ove pozicije recesijske-depresivne hrvatske scene izgleda nevjerojatno. Onda je Valerija (Nikolovska op.a) snimala svoj live u Aquariusu, pa smo nas četvorica iz uže postave Mayales snimali s Milom Kekinom, (Mile i Putnici - U Dva Oka), pa smo svirali čak i sa Divas. Ne smatram to baš nekim artističkim dosegom, ali valjda sam morao malo zagrebati i u taj dio estrade i shvatiti koliko me to ne zanima, prisjeća se šibenski glazbenik dok nabraja samo dio onoga što je radio tih godina.

Znao sam da je Natali iznad 'talent shovowa'

- Par godina proveo sam sa Soulfingersima, a onda se priključio bendu Natali Dizdar. Čim sam čuo prvi singl 'Ne daj', učinilo mi se da bi se ona mogla izdvojiti iz gomile tih sudionika kojekakvih Talent showa i eto, sad brojim osmu godinu suradnje s njom. Bilo je tu još projekata, rado se sjećam jazzy avangarda projekta Kuakaul  (LINK htttp://www.myspace.com/kuakaul) i nakon masu svirki, nekako je došlo do sadašnjosti i povratka Mayalesa..

Zapravo sam s Petrom Beluhanom nakon raspada prve postave nastavio raditi pjesmice i tako smo nastavili godinama zajedno. Neke pjesme su završile kod Natali Dizdar, Ivane Kindl, ENI i drugih, ali nikako nismo uspijevali realizirati nasljednika prvog CD-a Mayales. Nastupilo je jedno, pa drugo neuspješno snimanje, svađe sa izdavačima, sve dok u igru kao treći nije ušao Coco Mosquito. I kako to lijepo piše na novom CD-u, Coki je 'izabrao, počešljao, snimio, miksao', povezao Petra i mene i trenutno se snima spot za drugi singl s albuma, pjesmu 'Ti dobro znaš kome pričam'. Pjeva je gospođa Ivaniš (Yaya iz Jnxa), snima majstor spotova Radovan Jovanov Gonzo, a uskoro će spot moći vidjeti i publika. I to je otprilike moja priča. Drago mi je što je publika i kritika sjajno dočekala Mayales2 i što smo se napokon, nakon 10 godina sklopili i snimili te pjesme. Kriza je, gadno je, ali kad sam u studiju ili na koncertu, kad slažem nove stvari na svom Telecasteru, opet je sve nekako super, baš onako kako treba biti – s puno optimizma kaže Vlado Mirčeta, dite Šibenika i 'plavog nebodera' na Baldekinu koji paralelno s uspjehom Mayalesa uživa u angažmanu na projektu Ivana Rushaidat & A Little Drop of Poison. To mu je, veli, trenutna preokupacija. Ivana, usput rečeno, glumi u najizvođenijoj predstavi ikad, Kauboji, a Vlado kaže da 'pjeva bolje od ikoga' i da je sve spremno za snimanje još jednog albuma. Ne sumnjamo da će opet pogoditi.

Rekli su o Mayales2 i Vladimiru Mirčeti

Aleksandar Dragaš, Jutarnji list

«… kad preslušate “Mayales 2”, shvatit ćete da su Beluhan i gitarist Vlado Mirčeta, unatoč acid-jazz sklonostima s debija te zajedno s pokojim starim i novim suradnikom te Cocom Mosquitom u producentskoj fotelji, skuhali jako ukusan složenac psihodeličnog rocka, popa, folka i americane. Nemamo doma baš puno takve “robe” iako se ”Mayales 2” doima poput “zavaljenijeg” brata Jinxova “Diksilenda.

Dvanaest godina nakon debija, grupa Mayales izdala je novi album “2”. Većinu je vremena bend proveo rasformiran, dok prije dvije godine dvojac Petar Beluhan (pjevač) i Vlado Mirčeta (gitara/bas) nije ušao u studio Jinxova šefa Coca Mosquita i s njim počeo graditi ono što je danas jedan od dva najbolja domaća albuma godine (drugi je Pavelov “Od prve zvijezde ravno”)»

Arsen Oremović , Večernji list

«… naziv benda Mayales samo (je) nešto što pojmovno natkriljuje Beluhana, Mirčetu i Mosquita, iako suštinski i stilski s originalnim bendom imaju malo veze, što će ljubiteljima funky/soul hitova “Mogu i sama” i “Od ljubavi” možda biti žao, no bit će i mnogo zadovoljnijih na ovaj način. 

U onome što se čini kao ni po čemu obvezujući rad ove družine leže najveće vrline. Album, naime, djeluje kao zbirka dobro aranžiranih i odsviranih kućnih snimaka, koje su talentirani glazbenici radili sebi za dušu, ali su davali sve (ponajbolje) od sebe.

Zlatko Gall, Slobodna Dalmacija

«Izvrsna glazba, bezgrešna izvedba te čarobni aranžmani i producentski “dodir“ “Katice za sve“ Coca Mosquita - glazbenika i studijskog čarobnjaka koji savršeno dobro poznaje globalnu pop-rock pjesmaricu - i eto najkraće ocjene za drugi album Mayalesa. Dobitna višeglasja Petra Beluhana i Ivane Rushaidat, odličan gitarski rad Vlade Mirčete te hammond ili wurlitzer Viktora Lipića na tragu svirki Billa Prestona, u mnogim brojevima povuku na dobitnu psihodeliju Beatlesa, no i drugamo, kao u temama koje su fascinantni komadi izvanvremenske retropjesmarice i folk-psihodelije, Mayales su naprosto sjajni. Zajedno s Goriborom i Gustafima neupitni predvodnici na popisu više no dobrih albuma objavljenih na etiketama hrvatskih diskografa.»

Vlado Mirčeta Facebook

POGLEDAJ CIJELU FOTOGALERIJU 11 fotografija

 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK