SADA ČITATE
Intervju s legendom rock izdavaštva: Siniša Škarica o Miovcima, Štuliću, EKV-u, Prljavcima...
          OBJAVA: 02.11.2019, 12:51h   •   IZMJENA: 02.11.2019, 12:54h   komentara   •     ISPIŠI

Rođeni Šibenčanin i član Grupe Mi

Intervju s legendom rock izdavaštva: Siniša Škarica o Miovcima, Štuliću, EKV-u, Prljavcima...


PIŠE Š.I.
02.11.2019, 12:51h

Zamislite scenu, sjedite preko puta čovjeka koji je Balkanu dao Novi val, glazbenog urednika koji je cijeli život posvetio istraživanju i analizi domaće pop i rock glazbe, koji je zaista općepoznato mjesto regionalne pop kulture i pitate ga ono pitanje koje mrzite čuti: "Šta slušaš?"

 

 

 

- Od novijih bendova, recimo u posljednjih desetak godina, ne propuštam izdanja Arcade Firea i Wilca, oni su mi najdraži od tih novijih, ali oni ne objavljuju često. Ne stignem baš preslušavati puno novih bendova jer sam zapravo još uvijek zaokupljen poviješću - kroz smijeh kaže Siniša Škarica u intervjuu za Jutarni list.

Nekadašnji glazbeni urednik i direktor Jugotona, odnosno Croatia recordsa, a danas autor i publicist, zamolio nas je da nađemo upravo na njegovom nekadašnjem radnom mjestu, iako je službeno u mirovini već 12 godina.

- Da, od 2007. godine, ali kao da i nisam. Jednom ili dva puta tjedno dođem ovdje. Kad sam radio, osim toga što sam bio urednik i direktor, paralelno sam zaronio u taj ogroman katalog i to bogatstvo koje Jugoton baštini, pogotovo kad je u pitanju popularna glazba. To je nešto što je mene zanimalo kao glazbenika, ali i kritičara i publicista. Sad kad sam u mirovini, to mi je postao pravi posao - kaže Škarica.

Rođeni Šibenčanin, još kao gimnazijalac postao je član Grupe Mi, gdje je svirao bas gitaru i s kojima je bio na vrhuncu slave šezdesetih godina. Trajalo je to kroz cijeli fakultet, a baš zbog obaveza s bendom studiranje je trajalo malo duže nego inače.

- Nakon što sam završio pravo, zaposlio sam se kao urednik naklade, koju danas struka prepoznaje kao publishing i to se zgodno poklopilo s mojom strukom - jer sam radio na pitanjima autorskih prava, odnosa sa skladateljima i slično - ali i s mojim interesima, a to je bila glazba. Međutim, uvijek me vukao rad u studiju, pratio sam što se događa u glazbi. Zaposlio sam se 1974. godine, a pet godina poslije postao sam prvi glazbeni urednik rock glazbe u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Dotad smo imali samo urednika zabavne glazbe, a to je u Jugotonu bio Vojno Kundić, koji se zaposlio godinu dana prije mene. I tako mi je hobi zapravo postao posao - priča Škarica.

Pozornica mu, kaže, nije nedostajala, ali se na nju s grupom vratio 2001. u show programu šibenske Dalmatinske šansone, vratili su se nečemu što je počelo trajati pod devizom kako i "rekreativni rock može biti porok", nečemu što se prošle godine prilično inteziviralo. Grupa Mi imala je niz nastupa u posljednjih 365 dana, na neki način potaknuti dokumentarcem kojeg je o njima počeo snimati HRT u režiji Alekseja Pavlovskog.

No, koliko god se zabavljao s bivšim kolegama iz benda, Škarica je danas posvećen istraživanju domaće diskografije i pop glazbe općenito. Nakon knjige o počecima rocka kod nas "Kad je rock bio mlad" objavljene 2005. godine stigle su i dvije knjige "Tvornica glazbe - priče iz Dubrave", a u pripremi je i posljednja, treća.

- Većina je napisana, moram dovršiti još neke sitnice i zadao sam si rok do ljeta. Ima još puno stvari koje me zanimaju i koje paralelno radim - kaže.

Iako bi ga mnogi opisali kao legendu - Daleka obala uvrstila ga je i u pjesmu "Osamdesete" i tako ovjekovječila u pop kulturi ovih prostora - njemu ta "titula" baš i ne sjeda.

- Ne volim taj izraz, svi su postali legende danas pa se malo ofucalo. Dobro, ja sam u ovom poslu od 1974. i nikad iz njega nisam izlazio. Podrazumijeva se da sam primijećen, ali to su ipak pretjerani, a i profanirani atributi - zaključuje.

Prilično skromno za čovjeka koji je Johnnyju Štuliću dao prvi ekskluzivni diskografski ugovor, a Novom valu pomogao da se "diskografski zatalasa" i koji je rokenrolu u Hrvatskoj i regiji dao platformu za rad i rast.
- Puno puta mi je tadašnji menadžer Prljavog kazališta rekao da ne može vjerovati da sam im dao da uđu u studio nakon što su mi došli s demo kasetom. To ne znači da sam znao da će oni postati veliki bend. Te 1978. godine Pankrti u Sloveniji neslužbeno za Studentski centar Ljubljana objavljuju svoj prvi singl "Lublana je bulana/Lepi in prazni", a iste godine Jugoton, tada najveća diskografska kuća, izdaje Prljavo kazalište i njihov prvi singl "Televizori". To je zapravo oficijelno bila prva punk ploča na ovim prostorima - kaže Škarica.

Sjeća se i kad je prvi put čuo Azru, kao i kad je potpisao ugovor sa Štulićem.

- Pratio sam tisak, a pogotovo časopise Džuboks i Polet, koji je posebno bio važan jer su prvi objavljivali osvrte na Paraf, Prljavo kazalište, Termite, pa i Azru. Prvi put sam ih čuo kad ih je Dražen Vrdoljak pustio u svojoj emisiji koja je išla nedjeljom navečer. Pustilo je taj njihov prvi singl, 'A šta da radim' i 'Balkan'. Nije baš ostavio neki dojam na mene. 'A šta da radim' bila je vrlo Beatlesovska pjesma, osjećao se taj britanski pop, a 'Balkan' je s tom folk dimenzijom zvučao kao da se radi o potpuno drugom bendu. Nisu mi te dvije pjesme išle zajedno i moram priznati da mi se nije učinilo da je to nešto epohalno - iskreno će.

Međutim, to nije bio kraj. Štoviše, u manje od dva tjedna upravo sa Štulićem potpisat će ugovor, a to će biti ključan trenutak ne samo za Azru i Novi val, nego i za Sinišu Škaricu.

Cijeli intervju pročitajte OVDJE.

 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK