OBJAVA: 03.01.2016, 12:28h   •   IZMJENA: 03.01.2016, 12:28h   komentara   •     ISPIŠI

Good film hunting

Izgleda da je utopija nova i poštena filmska distopija


PIŠE Mario Krnić
03.01.2016, 12:28h

U zadnje vrijeme zasipa nas sve više filmskih distopija, od 'Igara gladi' do raznoraznih 'Elysiuma', još se nijedan film u ovom desetljeću, uz par časnih iznimaka, nije približio Loganovu bijegu iz daleke 1976., znači skoro 40 godina. Naravno, uz uvjet da 'Mad Max: Furx Road' nećemo računati u distopiju, jer Millerov film je sasvim nešto posebno.

 

Film koji se svojim idejom i stilskom realizacijom ipak mogao približiti tim najboljim distopijskim naslovima su serijal 'Igre gladi', ali već nakon prve polovice prvog filma otišlo je sve k vragu.

Nisam čitao te knjige Suzanne Collins, velikog tinejdžerskog hita koji je nekako zajahao na popularnosti 'Sumraka' i sličnih romana koji više podsjećaju na Beverly Hills, Brendu i Dylana smještene u neke mračnije vode, ali sama distopija koju je spisateljica smislila činila mi se toliko filmična. Ubrojite u to još sve zvijezde u filmu, pa i činjenicu da je ne znam koji dio zadnji film preminulog Philipa Seymoura Hoffmana , a od smrti glumca znaju se stvarati kultovi, te činjenice da je redatelj Gary Ross napisao i režirao izvrsni 'Pleasantville', od 'Igara gladi' očekivalo se puno više.

Od četiri razvučena filma dobili smo sat i pol kvalitetne i mračne razrade kuda bi svijet lako mogao otići nastavimo li ovim suludim tempom trošiti prirodne resurse, ali kad je to sve skupa trebalo dignuti i na jednu atraktivnu akcijsku razinu, jer ipak se radi o igrama za preživljavanje, imamo kamilicu, tinejdžerske bljutave ljubavne trokute, krasne kostime i apsolutno nikakvu revoluciju. Baš kao 'Beverly Hills'.

 

Ok, ne može se reći da 'Igre gladi' nisu donekle zabavne, ali unatoč činjenici da su snimane u produkciji velikog hollywoodskog studija i gramzivih producenata kakve je Ross na ekranu pokušao i pokazati, mogle su postati kudikamo jači i pamtljiviji film.

Među časnim iznimkama solidnih, pa i vrlo dobrih distopijskih filmova u zadnje vrijeme, istakao bi 'Snowpiercera' velikog korejskog redatelja Joon Ho Bonga, njegovog prvog filma snimanog izvan matične mu zemlje i na engleskom jeziku.

Cijeli film smješten u vlaku, u kojem svaki vagon ima svoju svrhu, a visoke klase su se odijelile od nižih nakon velike prirodne katastrofe, svojom idejom zapravo jako podsjeća na 'Igre gladi'. Ali, ta ideja strogog klasnog društva razvijena je na originalan način i s puno stila s kojim Bong neikad nije imao problema. Dapače, njegov 'Host' je jedan od najboljih znanstveno fantastičnih horora cijelog stoljeća. O akcijskim scenama da i ne pričamo, obračuni u uskim vagonima došli su Bongu kao naručeni, toliko posebno stilizirane borbe rijetko se viđa na velikim ekranima.

 

Ako ćemo tjerati mak na konac, ipak ima jedan 'distopijski' film snimljen prošle godine koji ne samo da se približio 'Loganovom bijegu', nego ga je itekako nadmašio. Naravno, radi se o 'Mad Maxu: Fury Road', najboljem filmu 2015. godine a i duže, koji ima sve distopijske elemente, ali ga nekako ne shvaćam takvim, ne pripada mi tom žanru. Radi se o nečem posebnom, ekološkoj dvosatnoj klaonici kroz pustinju, gdje ti se ništa ne nabija direktno na glavu, bez puno filozofije, ali sve je itekako jasno, da će cijelo svjetsko društvo otići će u krasan kurac može se objasniti i uz minimalne dijaloge i puno spektakularnih scena.

Millerova lekcija svima kako bi se danas trebali snimati filmovi, ne samo akcijski.

 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK