OBJAVA: 29.09.2019, 15:06h   •   IZMJENA: 29.09.2019, 22:42h   komentara   •     ISPIŠI

Good Film Hunting

'Midsommar', najavljen kao horor godine, zapravo je prometna nesreća: Sram te je, ali moraš pogledati


PIŠE Mario Krnić
29.09.2019, 15:06h

'Midsommar', novi film redatelja Arija Astera, najpoznatijeg po hororu 'Hereditary', najavljivan je po medijima i po razno raznim forumima na internetu kao najstrašniji film godine, ako ne i puno duže. Kako zbilja volim dobe horore, nije me dugo trebalo nagovarati na gledanje 'Midsommara', ali sve se to ubrzo pretvorilo u promatranje prometne nesreće na skoro dva i pol sata. Sram te je, znaš da to ne bi trebalo raditi, ali jednostavno moraš pogledati do kraja jer te jako zanima kako će se redatelj izvući iz dubokih govana u koje se uvalio. Odavno nisam vidio ovakav bućkuriš od film, Ari Aster pretenciozan je do boli, ali se nekim svojim očitim filmskim uzorima nije približio.

 

 

 

Jasno upozorenje trebalo mi je prije gledanja 'Midsommara' biti što znam da sam relativno nedavno gledao 'Hereditary', ali se nisam mogao sjetiti niti par minuta filma. Sjećam se da je riječ o nekom kultu i da je neki dječak ili djevojčica u centru pažnje, ali više od toga ni mrvicu. Svakako ozbiljno upozorenje, ali tko bi propustio horor godine.

Druga stvar koja me privukla filmu je to što ga mnogi uspoređuju s kultnim i odličnim 'The Wicker Manom'. Međutim, osim što obrađuju sličnu temu, 'Midsommar' je daleko od remek djela Robina Hardyja iz 1973. godine. Dapače, daleko je i od remakea istog film u kojem je sveprisutni Nicholas Cage glumio glavnu ulogu.

Usporedba s 'The Wicker man'

Dobro se sjećam tamo negdje početka devedesetih dok je još trajao rat, kad je HRT prikazao originalni 'The Wicker Man'. Služba za korisnike nije im se mogla obraniti od prigovora gledatelja kako će film pokvariti djecu i suprotan je svim kršćanskim uvjerenjima. Da sad pokažu 'Midsommar' na državnoj nam dalekovidnici, najokorjeliji kršćanski fundamentalist pa čak i Hrvoje Zekanović odmahnuli bi rukom uz riječi: 'koja je ovo pizdarija'.

Dakle, imamo nekoliko američkih studenata antropologije, koji na nagovor svog švedskog kolege odlaze u njegovo selo tamo negdje u unutrašnjosti pet sati vožnje od Stockholma na ljetni festival za kojeg tvrdi da je višestoljetna tradicija. Normalno da će budući antropolozi to objeručke prihvatiti, nesvjesni da odlaze u pravi cvjetni pakao. Da, cvjetni, bit će svakom jasnije kad pogleda film, drugačije je to teško objasniti. Tu je s njima i jedna obiteljskom tragedijom traumatizirana cura. Podsjeća ta priča na pravi slasher horor, ali daleko je 'Midsommer' od toga, Asterove ambicije su kudikamo više.

Sve počne u teško idili uz malo halucinogenih gljiva, tek tako za početak, priroda je prekrasna, već spomenuto cvijeće je posvuda, a domaćini se čine jako prijazni onako odjeveni u bijelo. Meni su više izgledali kao Mađari ili Poljaci i očekivao sam da svakog trena zaplešu čardaš ili polku. Očito je da mi poznavanje skandinavske ruralne etnoglije i folklora nije na visokom nivou. Sve je divno i krasno, ali onda naši Amerikanci skuže da su uvučeni u paukovu mrežu zla i zlih običaja iz koje se jednostavno ne mogu izvući.

Blješti pa blješti, a cvijeća posvuda

Jasno je kao dan, a cijeli film se odvija isključivo po dnevnom svijetlu, da je Aster u životu puno gledao Jodorovskog, od toga nikako ne može pobjeći. Ima tu i utjecaja Lyncha, onako u tragovima, a činilo mi se na trenutke i da gledam neki Borowczykov film, samo uz manje golotinje. Dakle, sve je podređeno formi, a sadržaju apsolutno skoro ništa. Dobro, ima u filmu puno simbola koji se daju protumačiti, ali nakon nekog vremena sve sto skupa se pretvori u veliku 'prometnu nesreću'.

Aster se toliko dao u detalje, scenografiju, brojne koreografije kojima film obiluje, da je zaboravio na ono osnovno. To forsiranje da se sve strašno odvija po danu dobra je dosjetka, ali to skoro pa bliješteće svijetlo brzo dosadi. Ali sve skupa je sasvim dovoljno da čovjek sve sto skupa pogleda do kraja. I bolje da je tako, jer ništa slično sceni s kojom završava film odavno nisam vidio, a sumnjam i da će s tako brzo ponoviti. Zapravo jedva čekam novi Asterov film, ovakvu konfuziju svjetla, maski, nekontroliranog plesa i suludih rituala ipak je trebalo smisliti. Barem ću ga pamtiti, za razliku od 'Hereditary'.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK