OBJAVA: 07.08.2016, 11:02h   •   IZMJENA: 07.08.2016, 11:02h   komentara   •     ISPIŠI

Good Film Hunting

Ni sam Bog, a kamoli samo njegovi glasovi, ne bi pomogli 'Ivani Orleanskoj' Luca Bessona


PIŠE Mario Krnić
07.08.2016, 11:02h

Treba se malo odmoriti ovih dana od pustog sporta na Olimpijadi u Riu i u kratkim pauzama između rukometa, bicklizma, plivanja i ostalog pogledati i pokoji film. 'Ivana Orleanska' Luca Bessona nije baš bila najbolji izbor, i inače megalomanski redatelj snimio je valjda najlošiji film o toj francuskoj 'osloboditeljici'.

 

 

 

O Ivani Orleanskoj sve se zna, ima na milijune spisa o njenim pohodima i ujedinjenju Francuza u ratu protiv Engleza prije pet-šest stoljeća, a čak se i onda znalo da je tu ratobornu djevicu na sve to natjerao božji glas koji samo ona čuje u svojoj glavi. I, eto ti i možda najpoznatije svjetske šizofreničarke.

Od Bessona, znajući njegovu sklonost atraktivnim scenama, frenetičnom tempu režije i ogromnim budžetima koje je bog zna zašto zaslužio, očekivalo se da snimi makar dobar akcijski film. Nitko nije očekivao da se približi istoimenom Dreyerovom klasiku, ali hajde, možda će iščitati Ivanu s neke druge strane.

Ali, Besson je odlučio nazivnik postaviti baš na te unutarnje Orleankine glasove i igrati se psihijatra, te u šareni omot zamotati pravu psihološku dramu. O čemu on zapravo nikad nije ni imao pojma, pa smo dobili pogled na šizofreniju povijesne junakinje iz naivne i površne, sasvim dječje perspektive, koja sigurno ne može funkcionirati kao kad snimaš 'Peti element'.

Naravno, od nacionalne heroine Orleanka ubrzo postane heretik i zapale je na lomači, a Besson se svim silama trudi objasniti zašto je to bilo tako, pa dobar dio filma gledamo zbunjenu facu inače dobre Mile Jovovich, koja zapravo i ne zna što se u tom filmu od nje očekuje. Valjda je i to bila kap koja je prelila čašu, pa je nakon snimanja filma Bessona i ostavila, do tad su bili u dugoj i valjda sretnoj vezi.

Kad se počneš gubiti u scenariju i ne znaš kako dalje, najbolje je pozvati neko dobro poznato glumačko ime, nekog vrhunskog karakternog glumca, pa će publika povjerovati u sve što oni izgovore.

Vrhunac svega je što je izvukao Dustina Hoffmana koji se već tada krajem prošlog stoljeća dosta borio s bolešću i nije glumio previše, pa kad sam ga vidio u ulozi inkvizitora, mogao sam se samo nasmijati.

Veći glumački debakl vidio sam kasnije samo u filmu 'The Rite', gdje Anthony Hopkins očajnički pokušava glumiti samog sebe iz nekih sretnijih vremena.

Loš film, naoko vizualno atraktivan, ali dopizdi to nakon nekog vremena, bilo bi bolje da se Besson zadržao samo na bitkama, ovom naivnom pokušaju analize božjih glasova ni sam Bog ne bi pomogao.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK