OBJAVA: 26.05.2019, 15:04h   •   IZMJENA: 26.05.2019, 15:11h   komentara   •     ISPIŠI

Good Film Hunting

Serija 'Černobil' strašna je zato što je istinita, ali još i više jer je odlično napisana i snimljena


PIŠE Mario Krnić
26.05.2019, 15:04h

O mini seriji 'Černobil', koje su zasad prikazane samo tri epizode, zadnjih tri tjedna ne možete pročitati nego hvalospjeve i već ocijene kako je riječ o najboljem televizijskom uratku od 'Sopranosa', 'Žice' ili 'Breaking Bada'. Pridružujem se hvalospjevima, 'Černobil' me oduševio, ali ne samo zato što je riječ o istinitoj priči. Znam da život piše najzanimljivije i najstrašnije priče, ali uzalud im sve to pri prebacivanju na veliko platno ili televiziju ako to radi ekipa koja nema pojma. Srećom, ekipa iz HBO-a predvođena Craig Mazinom napravila je nevjerojatno dobar posao.

 

 

 

Toliko dobar, da uopće ne smeta što se u seriji priča engleski, što mi inače zna ići na živce kad je riječ o filmovima koje Amerikanci ili Englezi rade filmove čija je radnja na istoku, Rusiji pogotovu. I onda još stave neke glumce poput Rade Šerbedžije koji forsiraju engleski s ruskim naglaskom.

Ne, u 'Černobilu' se priča čisti engleski, i to onaj s otoka, tako da svaki čas očekuješ kako će tamo neki rudar koji kopa ispod onog eksplodiranog reaktora reći 'Chap' ili  'Bollocks'. Ali taj engleski u seriji funkcionira odlično.

Nevjerojatna je atmosfera koju je ekipa serije uspjela stvoriti, da me tek sad, više od 30 godina nakon eksplozije, uhvatila jeza i ozbiljno sam počeo razmišljati što je taj radioaktivni oblak napravio Ukrajini, Rusiji, Europi i cijelom svijetu. Sjećam se dobro onog vremena, kad je nakon Černobila u Šibeniku glavni problem bio treba li jesti salatu kupljenu na pijaci.

Proširila se priča da je baš povrće najviše osjetljivo na radijaciju i da ga dobro upija. Onda, kao mulcu, boljela me živo briga za radijaciju, a i bez salate bi se dalo preživjeti, tako da mi uopće nije jasna bila ta paranoja. Ono što ne vidim, ne plaši te. Sreća što u to vrijeme nije snimljena ovakva serija, mislim da ne bi bio baš toliko bezbrižan.

Drugi šok u Šibeniku, za koji vjerujem da je i Černobil u dobroj mjeri kriv, dogodio se nekoliko godina kasnije, mislim dok je bila Olimpijada u Seulu 1988. godine. U luci je gorio silos, gusti dim se nadvio nad gradom, a među ljudima zavladala nelagoda i panika. Kuća mi je odmah ispod Piska, i nikad više nisam vidio toliko ljudi kako se penje na to brdo u životu.

Bijeg u Konjevrate

Preko Rokića, preko moje ulice i preko Vidika, nikad to brdo nije u povijesti posjetilo više ljudi odjednom. Sve zbog toga jer je netko na radiju rekao da je na višim područjima grada sigurnije. Po mene je došao otac i odvezao me u Konjevrate kući na selo. A tamo je televizijski signal bio očajan i nisam mogao gledati televiziju. To mi je ostavilo daleko veće traume od one černobilske salate.

Jednostavno, podsjetila me serija na te scene iz davno prohujale mladosti, ali na grozan način. Ekipa iz Pripjata nije imala Pisak ili Konjevrate, nisu im preko radija govorili da ne jedu salatu i nisu im dali da igdje pobjegnu. Jadni ljudi su gledali kako gori elektrana i uživali u prizoru, nisu na početku imali pojma što se tu točno događa. Kad im je došlo do glave i kad su se ljudi počeli masovno razbolijevati u samo dan ili dva, već je bilo kasno. Vlast je zatvorila vrata grada većeg od Šibenika.

Ono što je strašno u seriji je i odnos tadašnje sovjetske vlasti prema cijeloj katastrofi. Znali smo svi kako se odlučivalo u komunizmu, ali ovo je ipak suludo. Međutim, scenaristi serije su istražili sve do u najsitnije detalje. Dakle, glavni cilj sovjetskom vodstvu bio je zataškati stvar da ne čuje ekipa s mrskog zapada, a za ljude boljela ih neka stvar. Generali i političari određivali su što treba raditi, dok su im znanstvenici govorili sasvim nešto drugo. Gadno, a čini mi se da ni danas nije puno drugačije. I to u Hrvatskoj, ne znam kako je u Rusiji ili Ukrajini sad.

Ukratko, prva epizoda 'Černobila' bila je šok, druga je bila još bolja, a treća nešto najbolje što sam ikad gledao na televiziji. A ima još dvije epizode. Koje čekam s neobičnim nestrpljenjem. I to ne zato što me zanima što se dalje dogodilo. To svi znamo. Već da vidim televizijske majstore na djelu, redatelja, scenariste, glumce, kamermane, neopisivo neugodnu glazbu koja ti se uvlači u svijest…

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK