OBJAVA: 30.09.2018, 16:51h   •   IZMJENA: 30.09.2018, 16:51h   komentara   •     ISPIŠI

Good Film Hunting

'Summer of 84': Nije bilo previše jogurta, ali osamdesete su svejedno bile jako zabavno desetljeće

Imate američko predgrađe srednje klase 1984. godine, četiri simpatične pubertetlije od kojih je jedan teški geek, drugi pokušava biti buntovni panker, treći ima problema s debljnom, ali sve nadoknađuje svojim nevinim šarmom. Naravno, tu je i četvrti, glavni junak, koji je pomalo od svega ovog prije navedenog. Ljeto je, nema škole, dosadno je, a naša četvorka posumnja da im je susjed policajac zapravo serijski ubojica. Uokolo se vrti i par godina starija plavuša koja je zapravo mokri san svakog od njih, ali samo naš glavni dečkić ima naznake nekakve šanse. Zapakirajte sve to skupa u sasvim solidnu produkciju i nema razloga ne vjerovati da ćete se bar dva sata dobro zabaviti. E, pa nećete, barem sa 'Summer of 84', još jednoj posveti valjda filmski najeksploatiranijem desetljeću otkad je svijeta.


PIŠE Mario Krnić
30.09.2018, 16:51h

I upravo je tih čuvenih osamdesetih, kad sam tek počeo kužiti da film nije samo puka zabava, već da može biti i umjetničko djelo, sličnih zapleta bilo na vagone. 'Goonies', 'Stand by me' i brdo drugih, koji su generacijama koje su tada stasale ostali u jako lijepom sjećanju. Jelte, nostalgija, sve vam se uvuče nešto toplo u srce kad vidite walkman, voki-toki, primitivne arkadne video igre poput Phoenixa i Scramblea i slične simbole na koje se u 'Summer of 84' itekako pazilo.

Pa čak i na to koji će posteri biti na zidu, a i cijelo vrijeme u pozadini piči neka jeftina sint elektronika iz tog doba ili pokušaj imitiranja za tu dekadu klasične filmske glazbe. Sama radnja je, od redatelja i scenarista očito naglašena stvar koju smo već sto puta vidjeli u 'Disturbiji', 'Suburbiji', 'Moj susjed je vampir' i sličnim naslovima, a količine špijuniranja susjeda  kroz prozor ne bi se postidio ni Hitchcockov 'Prozor u dvorište'.

Moglo je to i bolje

Dakle, imamo sve potrebno za laganu dvosatnu zabavu dodatnu nafilanu nostalgičnim trenucima i preispitivanjem jesam li mogao više postati u životu, kako sam samo divan bio kad sam bio mali, a gle me sad i slične pizdarije. Nažalost, nisam dobio skoro ništa od toga jer su ti mali glumci u 'Summer of 84' jednostavno loši. Pankeru ne bi prišili taj epitet ni da je na sebe stavio još tonu lanaca i crne kože, geek je užasno iritantan i gluma mu nije baš na nekoj razini, a glavni lik je jednostavno nepodnošljiv. Pogotovo kad se onako šeretski nasmije kad mu nešto godi. Pa čak i debeljko kovrčave kose, šta je valjda dobitna kombinacija otkad je filmskog svijeta, nije ništa više nego tek na trenutke simpatičan i poprilično neuvjerljiv.

Za cijeli taj revival 80-ih prošlog stoljeća najlakše je optužiti 'Stranger Things' i novi 'It', koji su tu cijelu estetiku doveli do savršenstva i pokrenuli sve te 'neo-goonies' simpatične pizdarije. Međutim, čitajući po internetu, scenarija za 'Summer of 84' napisan je prije prve sezone 'Stranger Things' pa autore treba pohvaliti makar na originalnosti i razrađenom konceptu. Šteta, jer ipak je riječ o nezavisnom filmu i tek malo simpatičnija i upečatljivija djeca stvar bi podigli na puno višu razinu. Propuštena šansa, jebiga, nikad mi ovo neće više pasti na pamet gledati opet, a, primjerice, 'Stand by Me' bi gledao i po 20. put da ga netko sad pusti na nekoj od televizija.

Nostalgija nam najmilija

A možda je stvarno došlo do zasićenja tim čuvenim desetljećem, pa i u glazbi se dosta toga kopira od zvijezda osamdesetih, samo bi mi još falile vrećaste hlače, trake u glavi i šizofrene frizure. Opet, kad malo bolje razmislim, bolje i to nego 90-e i 'Two Unlimited' i 'Fresh Prince'. Ma tko će ga znati, nostalgija je zajebana stvar. Ne volim je, ali u prirodi je čovjeka valjda da se sjeća nekih bezbrižnijih vremena. Ne mislim pri tome na Jugoslaviju, da ne bi došlo do krivih zaključaka, već života koji sam proveo u njoj, a slični filmovi poput 'Summer of 84', nostalgiju barem donekle uspiju probuditi.

A bilo je dobro, zbilja dobro. Zanemarujući modu. Doduše, kad se sjetim, neki nose sada iste stvari kao i tad.

Nije bilo ni jogurta ko danas, ali nikad ga nisam ni pio pa su me valjda zaobišle te traume iz djetinjstva.

Serisjkih ubojica nismo imali, Metod Trobec je bio daleko.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK