OBJAVA: 11.11.2018, 17:22h   •   IZMJENA: 11.11.2018, 17:22h   komentara   •     ISPIŠI

Good Film Hunting

Tanka je linija između dobra i zla: 'Dogmana' Mattea Garronea ne bi se posramio ni veliki Pasolini

Opa, napokon je palo i jedno pravo filmsko remek djelo. Praćenje svega što su u zadnje vrijeme snimili Matteo Garrone i Stefano Sollima, od filmova poput 'Gommore' i istoimene serije do drugog 'Sicaria' i 'Subbure', rezultiralo je pravom filmskom poslasticom. Garroneov 'Dogman', friški film prikazan na ovogodišnjem Cannesu, pomirio je ono najbolje iz talijanske filmske klasike s modernom, nazovimo je 'tarantinovskom' estetikom, a rezultat je takva studija ljudske psihe i cijelog talijanskog društva kakvog se ne bi posramio ni veliki Pier Paolo Pasolini. Toliko sam zadovoljan viđenim da mi se čini i da je naziv ovih piskarija 'Good Film Hunting' napokon došao na svoje u punom smislu te fraze. Dobro je dok se dogodi barem jednom godišnje.


PIŠE Mario Krnić
11.11.2018, 17:22h

Film me neodoljivo podsjetio na stare talijanske majstore, kako zbog izbora glumaca i cijele te psihološke analize društva i pojedinaca na Pasolinija, a kamerom, bogami, na ranog Bertoluccija i njegov debi 'La Commare Secca'. 'Dogman', malo prilagođene priče, mogao se komotno tada događati, jer ma koliko mislili da društvo napreduje, ljude, a pogotovo pojedince, uvijek muče manje-više ista pitanja.

Kako isplivati iz sve te kaljuže, zapravo kako prestati biti najobičnija marioneta, a da ne znaš konkretno ni tko vuče sve te konce koji sputavaju. Obitelj, okruženje, država, ili svi oni skupa.  A prije svega treba li se uopće svih tih nametnutih vrijednosti, zakona i svega ostalog uopće držati, jer tanka je linija između dobrog i zla. Ništa nije crno ili bijelo, sve je zapravo sivo, a tanka je granica između dobra i zla.

Naoko simpatičan tip

Dakle, imamo Marcella, naoko simpatičnog tipa kojem je zanimanje šišanje i pranje pasa, a i najnervozni primjerci doga, pit bullova, žestokih čivava i svih ostalih pripadnika pseće vrste doslovno mu jedu iz ruke. Kaže se da psi znaju nanjušiti dobrog ili lošeg čovjeka, a Matteo je, po tome kako ga četveronošci doživljavaju, savršeno dobar tip. Međutim, Matteo je, ma koliko mu stalo do mišljenja susjedstva, u isto vrijeme i veliko đubre, kojem nije strano dilanje kokaina ekipi kojoj kokain nikako ne bi preporučili. Isto tako nije mu strano ni otići u pljačku sa svojim problematičnim prijateljem Simoncinom, koji maltretira cijeli kvart na račun svoje ludosti i fizičke snage.

Doduše, Marcello iza svih tih svojih sitnih kriminalnih aktivnosti ima plemeniti cilj, želi zaraditi dovoljno para kako bi svoju malu kćerku, a koja ni ne živi više s njim, odveo na ronjenje na neku egzotičnu i atraktivnu destinaciju. Jedino se na ronjenju s njom, jelte, osjeća kao da je pobjegao od svih problema i jedino s njom u podmorju Napulja nalazi svoj potpuni mir.

Problemi nastanu kad psihopatski frend Simoncino, koji pojavom kao da je ispao iz srpskih mafijaških klanova, odluči da taj Marcellov balans između dobra i zla mora biti prekinut. Ili ćeš se ozbiljno baviti kriminalom, ili ćeš ostati poštenjačina, ne možeš u isto vrijeme biti pošten i jeben, naročito ne u okruženju zajebanog Napuljskog predgrađa.

Ono kad izgubiš sve

Jedan Simoncinev poduhvat nikako se ne sviđa Marcellu, i iako je odbio u njemu sudjelovati, najebe do daske. I od zakona, i od susjedstva, i od Simoncina, samo mu psi na kraju ostaju. Ok, tu je još i kćreka, ali ništa više nije kao prije, Marcello je izgubio status omiljenog tipa. A kad izgubiš sve, spreman si na puno toga što ti samo godinu dana ranije ne bi ni palo napamet.

Fascinantan je taj lik Marcella, jer unatoč tome što odmah znamo da nije najbolji tip na svijetu, ono što se kasnije zbiva u filmu ipak se na njegovom kraju moglo očekivati. Zajebano je kad je čovjek stisnut uz zid i krene u osvetu. Fascinantan je i Marcello Fonte, glavni glumac, koji fizionomijom kao da je pobjegao iz Pasolinijevih filmova. Zapanjujuće je koliko raznih emocija to lice i to krhko tijelo tijekom filma prikazuje, za što je dobio nagradu za najboljeg glavnog glumca na prošlom Cannesu.

A fascinantno mi je i Matteo Garrone, koji se slobodno mogao na tragu 'Gommore' opet uhvatiti napuljskih mafijaša. Hrabro se ogrebao za samo njihovo dno, te izbacio na 'vrpcu' fascinantnu studiju ljudske prirode. Što više reći nego odličan film.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK