OBJAVA: 06.01.2019, 17:59h   •   IZMJENA: 06.01.2019, 17:59h   komentara   •     ISPIŠI

Good Film Hunting

Zelena knjiga neće jutro nakon gledanja promijeniti sve, ali izmamit će ogroman osmijeh na licu


PIŠE Mario Krnić
06.01.2019, 17:59h

Ne znam jeli već ikad provedeno isto ili slično istraživanje, ali siguran sam da ljudi gledaju puno više filmova kad leže doma zbog gripe. Jednostavno sam oduševljen da sam uopće uspio doći do tako ingenioznog zaključka. Došao sam i do jednog drugog koji je vezan uz kapi za nos, ali taj ću ipak preskočiti i ljubomorno ga sačuvati od javnosti. Dakle, gripa, filmovi i serije, idealna kombinacija, koja makar zahvaljujući kvantiteti ogledanog mora dati neke sasvim solidne i više nego zanimljive naslove.

 

Prvo što bi izdvojio je 'Green Book' Petera Farrellyja, film koji bi lako mogao postati novi božićni klasik, nešto što će uz Caprin 'Taj divan život' u vrijeme Isusovog rođenja na televizoru u toplim domovima slaviti ljudsku dobrotu, kojoj samo treba dati šansu kad je i duboko skrivena u čovjeku samom.

Imamo američkog Talijana Tonyja Lipa, koji baca čaše u smeće ako vidi da je iz njih pio crnac, i Dona Sherleya, afroamerikanca virtuoza na klaviru. Njih dvojicu spoji (ne)sretan sklop okolnosti te Tony mora za dobru lovu biti vozač Donu na dvomjesečnoj turneji po jugu Amerike tamo negdje početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, kad se u svojim očima superiorni bijelci nimalo nisu stidjeli svakom obojenom u lice izvaliti da je niger, majmun ili neki slični u današnje vrijeme naoko neprihvatljivi epitet.

Naravno, sve te američke države s juga u to vrijeme još su gajile zakone o segregaciji, a Don je angažirao Tonyja baš zato jer je ovaj zajeban igrač koji je cijeli život radio po noćnim klubovima Philadelphije, po mnogima najčvršćeg američkog grada. Dakle, Tony ne voli crnce da ni sam ne zna zašto, a Don ne samo da je krive boje kože, već je uštogljeno, bahato i umišljeno stvorenje koje osim svoje tamne puti nema apsolutno ništa s crncima tadašnje Amerike. Kao što mu Tony u jednom trenutku kaže, više su Talijani crni u Americi nego što je on sam.

Idealna kombinacija za dobru komediju kad tako dva generalno različita tipa moraju dva mjeseca po cijele dane provesti skupa. Naravno da na kraju postanu najbolji prijatelji, žrtvuju se jedan za drugog, uče se međusobno toleranciji i suživotu. Ukratko, doti jedan klišej koji se može zamisliti Farrelly je u filmu i primijenio. Začudo, sve to skupa jako dobro funkcionira, unatoč banalnostima sva ta priča ima neodoljiv šarm i odiše nekom toplotom. U svakoj sceni je film na rubu da potone u nepodnošljivu patetiku, ali to se ne dogodi u niti jednom trenutku.

Pa čak ni u samom finalu filma kad usamljenog Dona, koji je izgubio svaki dodir s obitelji, Tony Lip pozove sebi doma na božićnu večeru. I ne, ne pojačava dojam to što je scenarij napisan po istinitoj priči, Don i Tony su zbilja sve to preživjeli i stvarne su ličnosti. Film je jednostavno toliko topao da mi taj podatak nije ni trebao. Znate ono kad neki film ni približno ne bi bio dobar toliko da na kraju nema sretnog završetka? E, pa 'Green Book' ga ima i na bacanje.

Odlični glumci

Vigo Mortensen u ulozi Tonyja odličan, isto tako i Mahershala Ali u ulozi Dona, ali ono što me je ugodno iznenadilo je režija Petera Farrellyja. Da, ako nekom ime zvuči poznato, to je onaj tip koji je skupa s bratom Bobbyjem snimio već sad klasike poput 'Glup i gluplji'. Nisam ga očekivao u ovakvom filmu, iako, kad se malo dublje zagrebe, struktura je ista kod skoro svih njegovih naslova. Uglavnom, znam što ću gledati za Božić dogodine, uz 'Taj divan život', naravno.

Drugo što me je zakucalo za ekrane u ovo gripozno vrijeme bila je srpska serija 'Jutro će promeniti sve'. Nije tu riječ o nekom remek djelu, o nečem nikad dosad viđenom na malim ekranima, ali 'nepodnošljiva' je to lakoća pisanja scenarija i režije kakvu dosad nisam vidio  u naših redatelja. Imamo društvo koje se nakon završenog faksa ili čega već u kasnim dvadesetima ne snalazi baš najbolje u životu. Točnije, nisu sigurni što od njega zapravo hoće. U takvim su se stanjima nalazili skoro svi koji su prošli kroz te osjetljive godine, kad si već dovoljno star da bi se trebao početi ponašati odgovorno, ali i još uvijek dovoljno mlad i lud da ti se to nikako ne da.

Odlični, lijepi mladi glumci, odlična glazba, urbane beogradske lokacije i to je to. Prođe cijela sezona za dan i pol, jednostavno je 'Jutro će promeniti sve' toliko pitak uradak da vuče na još i još gledanja. A ako to nije kompliment, što zapravo je.

Pitam se jeli toliko teško kopirati i tako jednostavan recept?

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK