Blagdan Svetog Jurja obilježava se 23. travnja, a u hrvatskom narodu ispunjen je s neobično mnogo značenja, prepun je mitova, legendi, običaja, ali i drevnih vjerovanja koja su očuvana do današnjih dana i koja, zapravo, korijene vuku još od pretkršćanskih vremena, piše 24sata.

Svetog Jurja vjerske freske i kipovi najčešće prikazuju kao viteza koji ubija zmaja. Tako je ovjekovječen i u dvije zagrebačke skulpture. No sv. Juraj, kojega danas slavi Crkva, bio je rimski časnik koji je umro mučeničkom smrću u vrijeme Dioklecijanova progona 303. godine u Kapadociji.

Taj časnik nije htio priznati poganske bogove pa je kažnjen - odrubili su mu glavu. 

Najstarija vjerovanja

No etnolozi i antropolozi koji su se bavili rekonstrukcijom drevnih staroslavenskih mitova (ali i mnogih drugih) prilično su jasno pokazali kako su u vjerovanjima i legendama o svetom Jurju očuvana neka najstarija, pretkršćanska i drevna vjerovanja. Tako je prilično jasno da Jurjevo ima posebno mjesto u staroslavenskim mitovima i priči o starohrvatskom bogu plodnosti i vegetacije Jarilu i njegovoj sestri Morani, božanstvu prirode i smrti.

 

Njih su dvoje Perunova i Mokošina djeca, rođeni u noći početka nove godine. No iste je noći zli bog Veles (on je danas zapravo onaj zmaj kojega ubija sv. Juraj) ukrao Jarila iz kolijevke i odnio u svoj svijet podzemlja u kojemu ga je odgajao kao sina. Jarilo, dakle sveti Juraj, za Jurjevo se vraća iz svijeta mrtvih i donosi proljeće. Susreće Moranu, udvara joj se i ženi je početkom ljeta. Vjeruje se da je i staroslavenska godina počinjala na Jurjevo, odnosno u doba kad se ugrabljeni Perunov sin vraća iz podzemlja kao zeleni Juraj. 

I zeleni Juraj je sjajno očuvan: i danas se u zapadnim dijelovima Hrvatske i Slovenije običavaju održavati jurjevski ophodi - mladići, rjeđe djevojke, obilaze kuće uoči Jurjeva ili na samo Jurjevo, otpjevaju jurjašku pjesmu,dobiju dar (jaja, slanina, vino, novac), zahvaljuju na njemu ili kude ukućane ako ih ovi nisu saslušali i darivali. Nose prolistale grančice i svakoj kući ostave barem jednu, jer se vjeruje da one imaju zaštitnu i plodonosnu moć. A među njima je i poseban sudionik, zeleni Juraj (zeleni Jura, zeleni Đuro i sl.), skriven ispod koša od prolistalih grančica ili na koji drugi način njima okićen.

Zaštitnik stoke i zelenila

Danas u narodnom vjerovanju sv. Juraj štiti od zaraznih bolesti, opasnosti na moru, ratu, pred sudom i uopće u svim životnim opasnostima. Zaštitnik je zemlje, usjeva, zelenila (zeleni Juraj), stoke (posebno konja), zaštitnik je pastira, ratara, križara, vojnika i svih obrta vezanih uz ratovanje. Stoka se na Jurjevo svečano izvodila na pašu, često prvi put u godini, te kitila vijencima od proljetnoga cvijeća i drugoga bilja.

Cijeli članak pročitajte ovdje.