SADA ČITATE
Je li Dražen Petrović trebao biti ovdje '91. godine: 'On je bio fenomen, on je bio svjetska zvijezda, a za Škoru je malo tko znao'
          OBJAVA: 15.12.2019, 11:05h   •   IZMJENA: 15.12.2019, 11:17h   komentara   •     ISPIŠI

Reakcije na priličan gaf u Škorinoj kampanji

Je li Dražen Petrović trebao biti ovdje '91. godine: 'On je bio fenomen, on je bio svjetska zvijezda, a za Škoru je malo tko znao'


  ŠibenikIN Je li Dražen Petrović trebao biti ovdje '91. godine: 'On je bio fenomen, on je bio svjetska zvijezda, a za Škoru je malo tko znao'
PIŠE ŠibenikIN
15.12.2019, 11:05h

‘Je li Dražen Petrović trebao biti ovdje '91. godine?'’ poručio je šef predsjedničke kampanje Miroslava Škore Mate Mijić Ivanu Anušiću tijekom sučeljavanja u TV studiju Večernjeg lista prije nekoliko dana. Tako je Mate Mijić reagirao na prozivke da je Miroslav Škoro trebao biti u Hrvatskoj kad je rat počeo. Miroslav Škoro, kako je poznato, dobar dio rata proveo je u SAD-u.

 

 

 

Mijić je u očajničkom pokušaju da obrani domoljublje svog šefa, jer poznato je da je svaki osviješteni Hrvat najviše slab na Domovinski rat, izvalio možda i najveću glupost koju smo čuli tijekom ove kampanje. A gluposti kandidata i njihovih pobočnika naslušali smo se ovih dana, piše šibenski novinar Saša Čobanov za Index.

Petrović je bio svjetska zvijezda, za Škoru je malo tko znao

Uspoređivati Miroslava Škoru i Dražena Petrovića, pokušavati izjednačiti njihovu ulogu i važnost u stvaranju hrvatske države, u najmanju ruku je neumjesno, ako ne i bezobrazno i budalasto.

Dražen Petrović je puno prije krvavog raspada bivše države bio planetarna zvijezda, jedan od najboljih košarkaša svijeta i čovjek, kako je krasno rekao izbornik Srbije i pomoćni trener Sacramento Kingsa Igor Kokoškov u intervjuu za Index, ne samo košarkaška zvijezda, već rock zvijezda. Zbog Dražena su generacije i generacije klinaca na cijelom svijetu zavoljele kraljicu igara.

Dražen je bio stroj, Dražen je bio umjetnik, Dražen je bio fenomen. Nikad Dražen nije bio običan košarkaš i samo košarkaš. Iako je bio najbolji na svijetu, bio je i puno više od običnog sportaša. Dražen je bio uzor ne samo djeci, već i odraslima.

Kome je Miroslav Škoro bio uzor i što je on napravio da ga se čak i u šali može stavljati u istu ladicu sa čovjekom koji je za života bio mit, a u trenutku prerane smrti postao legenda? Naravno, ovo je bilo retoričko pitanje.

"U Novi Sad ne idem, medalju ne dam"

Dražen je kao dijete odveo malu Šibenku do naslova prvaka Jugoslavije 1983. U majstorici finala s dva bacanja na isteku vremena donio je svom Šibeniku povijesnu titulu u ligi koja je nakon NBA-a bila najjača na svijetu. Vasil Tupurkovski, tadašnji šef KSJ-a i kasnije član Predsjedništva SFRJ, molio je Dražena da promaši barem jedno bacanje pa da utakmica ode u produžetak jer je fantomski faul Hadžića donosio kontroverzu. Bosna je tada bila moćna, Sarajevo je iduće godine bilo domaćin Zimskih olimpijskih igara i političke elite nisu htjele ni čuti da neki mali Šibenik postane prvak u sportu koji je u ondašnjoj državi bio pokret. Dražen je s prezirom odbio molbu, zabio je oba i Šibenik je te noći slavio. Do jutra, kad se dogodio presedan u povijesti sporta jer je utakmica poništena. Odluka je bila da se majstorica ponovi, ali da se igra na neutralnom terenu u Novom Sadu. Dražen je kratko i jasno rekao: ''Za vas ne znam, ali ja u Novi Sad ne idem i medalju ne dam.'' Kako je dječak među odraslima odlučio, tako je i bilo.

U Zagrebu je od ''luzerske'' Cibone stvorio momčad koja se poigravala s ostatkom europske konkurencije i dva puta zaredom se penjala na krov Starog kontinenta. Cibona je tih godina pobjeđivala sve momčadi na Draženov pogon.

Draženove zagrebačke godine najviše su upamtili u Madridu. Real je Draženu bio omiljena mušterija. Gotovo nikad im nije zabio manje od 40 koševa. Nabijao im je komplekse i mrzili su ga jer su ga se bojali.

Koliko je opsjednutost Draženom u Madridu izašla izvan okvira racionalnog, najbolji je dokaz slučaj s finalne utakmice SP-a u vaterpolu koji se 1986. održavao u Madridu. U finalu turnira, u slavnoj utakmici sa silnim produžecima, susreli su se Jugoslavija i Italija, a cijeli je bazen navijao protiv Jugoslavije. Nisu Madriđani navijali za Italiju, fućkalo se njima za Talijane, navijali su protiv Jugoslavije samo zbog Dražena. Nisu mu mogli ništa i jedini način da ih prestane mrcvariti bio je da ga kupe. Dražen je otišao u Madrid, a Real nije mogao povući bolji potez. Čovjeka pred kojim su drhtali okrunili su u prvog viteza Njegova Veličanstva.

Onda su došle devedesete

Onda je otišao u NBA i kao jedan od pionira europske košarke otisnuo se tamo gdje su na košarkaškim parketima hodali divovi koji nisu vjerovali ''Liliputancima'' iz Europe. Dražen je bio čovjek koji je učinio da te predrasude prestanu i otvorio je put Dirku Nowitzkom, Tonyju Parkeru i Luki Dončiću. Nitko od njih to nikad neće zaboraviti naglasiti.

Zatim je došla ta 1991. i početak krvavog rata. Hrvatska je gorjela, Draženov Šibenik je gorio. Dogodio se Vukovar. Dražen nije s puškom u ruci čučao u rovovima Dalmacije, Banije ili Korduna, ali je svoj utjecaj i glas kanalizirao na način da svijet sazna što se događa u njegovoj domovini. Sa Stojkom Vrankovićem koji je tad igrao u Boston Celticsima, štrajkao je u New Yorku ispred zgrade UN-a zbog ratne agresije na Hrvatsku.

Ostatak teksta pročitajte ovdje.

 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK