OBJAVA: 21.10.2020, 19:55h   •   IZMJENA: 21.10.2020, 20:02h   komentara   •     ISPIŠI

Ispovijest Zagrepčanina (41)

'Korona me satrala, rastavila na atome. Udišem zrak, a u pluća ne ulazi ni minimum, gušim se'


  ilustracija/pixabay 'Korona me satrala, rastavila na atome. Udišem zrak, a u pluća ne ulazi ni minimum, gušim se'
PIŠE 24sata
21.10.2020, 19:55h

Muškarac (41) iz Zagreba, sportaš, u dobroj fizičkoj snazi, za 24sata opisao je u detalje šest dana borbe s korona virusom.

 

 

 

Prije svega hvala svima kaj ste zvali, pisali, pitali... I isprike svima kojim se nisam javio, no zaista nisam to bio u stanju pričati. Štoviše, u jednom trenutku sam pomislio da mi je izdana jednosmjerna karta za Valhallu, govori Zagrepčanin za 24sata.

Za neke korona ne postoji pa se ne mogu ni zarazit, neki su je imali, a ni ne znaju da su je imali, a neki su dobili slabe ili nikakve simptome. Nažalost, ja k'o prstom u govno - mene korona satrala, rastavila na atome.

Tijelo kao da nije bilo moje, nego 90-godišnjaka

No krenimo redom.

U srijedu navečer dobio sam blage simptome - mučnina, opća slabost, odnosno rekao bih prve znakove prehlade.
Drugi dan javila se i temperatura (37,9), bolovi u tijelu više nisu bili mali već užasni - svaki mišić, tetiva, zglob kao da više nisu moji nego od nekog reumatoidnog starca koji je već debelo zagazio u 90. godinu život.

Glava mi isijava, oči peku. Čak me i kosa, odnosno točnije korijen kose, boli! Da, znam da zvuči ludo, no zaista je tako bilo.
I ovo je sve super jer uz dozu paracetamola ili čega već ovo možete relativno jednostavno staviti u stanju normale.

Treći dan stanje nepromijenjeno. I dalje ne mogu ništa pojesti, lijekove pijem na kile i mislim si - sutra će sigurno biti bolje.
Kifla, tek četvrti dan kreće 'seks'.

Lagana bol pluća zbog koje već danima moram biti u okomitom položaju uskoro dovodi do još većih problema s disanjem.

Udišem zrak, a u pluća jednostavno ne dolazi onaj dovoljni minimum na koji smo svi naviknuli i koji nam je neophodan za normalno funkcioniranje organizma. Pokušavam udahnuti jače, a to me tjera na nekontrolirani kašalj zbog kojeg se još više gušim.
Dižem se iz kreveta kako bih se potpuno ispravio, napokon imam zraka, no ne mogu stajati jer mi se vrti. Na svu sreću ovo je brzo prošlo, no od tog trenutka SVAKI, BAŠ SVAKI, udisaj je bila borba za kisikom.

Jedini položaj u kojem mogu disati je ako sam uspravan, a kako već 4. dana ležim u uspravnom položaju leđa mi to više ne dozvoljavaju.

Okrećem se lagano na bok u uspravnom položaju, no odmah počinjem kašljati. Okrećem se na drugi - ista stvar.
Nema druge nego nazad u početni položaj i istrpit bol u leđima.

Udišem zrak, a baš svaki udisaj steže mi trbušne mišiće kako bih se nakašljao. Baš svaki. Sad zamislite tako dva-tri dana u komadu.

Cijeli članak pročitahte ovdje.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK