OBJAVA: 19.02.2014, 11:29h   •   IZMJENA: 19.02.2014, 14:13h   komentara   •     ISPIŠI

Intervju: Vinko Brešan uoči svoje prve premijere u Šibeniku

'Šibenik postaje ozbiljni centar, odavde neke stvari idu i ovdje dolaze'


PIŠE Goran Pauk
19.02.2014, 11:29h

Razgovarali smo s proslavljenim hrvatskim redateljem šibenskog porijekla Vinkom Brešanom uoči premijere 'Veliki manevri u tijesnim ulicama' za kojom u Šibeniku vlada velik interes.

 

U šibenskom kazalištu režirat ćete predstavu Veliki manevri u tijesnim ulicama. Dramu je napisao Vaš otac Ivo Brešan, proslavljeni pisac, a zanimljivo je da je to Vaša prva predstava u Šibeniku u kojem ćete režirati tekst svoga oca.

Kad malo bolje razmislim, ovo je generalno moja prva predstava u Šibeniku. Nisam dosad ništa radio u Šibeniku, ali to je neko veselje zato što je to neki kult i više od toga. Sve je nekako vezano uz Šibenik, tekst je šibenski koji se zbiva u Šibeniku u '20-im godinama prošlog stoljeća. Idemo istraživati s ekipom koja radi jer smo, na ovaj ili onaj način, svi zapravo iz Šibenika. Šibenik je neki ozbiljni centar, odavde neke stvari i idu i ovdje dolaze.

Drama ima radnju u '20-im godinama 20. stoljeća. Ovo je prvi tekst Vašeg oca koji ima radnju u Šibeniku. Što će predstava poručiti Šibenčanima?

Ja ne volim pričati o tome koje su poruke prije nego što se vidi. Mislim, poruke ili izađu iz predstave ili ne izađu. Ono što je meni najvažnije nisu u tolikoj mjeri poruke, nego da izađu neke emocije, da te emocije s pozornice dođu do publike i kad se to dogodi, onda je to zlato. Moj posao je posao glumaca, posao svih ljudi teatra, mi prodajemo emocije, e sad, hoće li ih netko kupiti, to ćemo vidjeti.

Na presici uoči premijere predstave rekli ste kako je Šibenik u '20-im godinama 20. stoljeća puno bliži New Yorku nego danas. Što ste time mislili?

Mislio sam na ono što sam rekao. Naime, Šibenik je bio, komparirajući s New Yorkom vrlo približno razvijen. Imao je slične elemente, naravno u malome. New York je danas New York, Šibenik je Šibenik, razlika je mnogo veća.

Angažirali ste šibenske glumce, ali i glumce sa strane. Što mislite o šibenskom kazalištu?

Za početak, to je prvo jedna prekrasna zgrada koja je predugo vremena zjapila prazna. Ja radim s dvoje prekrasnih i divnih šibenskih glumaca. Jedan mi je bio student, Jakov Bilić, Franka Klarić nije. Napokon radim s Matom Gulinom, uvijek smo htjeli zajedno raditi. Ovo troje šibenskih glumaca, mislim da je to tek početak i da će se to širiti dalje. Ova priča će se širiti svakim danom, a nadam se da će se šibensko kazalište barem većinu dana ispunjavati.

Vi ste ipak mnogo poznatiji kao filmski redatelj nego kazališni. Redatelj ste slavnih 'Kako je počeo rat na mom otoku',' Maršala', a prije godinu dana ste snimali film 'Svećenikova djeca' na Prviću koji je postigao velik uspjeh u hrvatskim kinima. Film je dobrano ironizirao crkvu. Imali ste onda i žestoke reakcije iz Crkve, ako se ne varam Adalberta Rebića koji je film nazvao urotom pedera, lezbi i komunjara, komunističkim pamfletom. Kako danas nakon godinu dana, seksualnog odgoja u školama, odlučnog ZA na referendumu gledate na to?

Zanimljivo je da je sedam mjeseci nakon premijere film dobio nagradu na festivalu u Italiji koji se zove 'Poppuli e religioni'. Znači, flim festivala naroda i vjera koji se zbiva pod pokroviteljstvom papinskog vijeća, a vodi ga Vicenzo Paglia, nadbiskup u miru, odnosno pojednostavljeno, direktno je pod Vatikanom i oni u tom filmu prepoznaju direktne kršćanske vrijednosti. To nije neobično, to je normalno. Mate Matišić i ja smo se trudili da film ima takvu komponentu, samo to u Italiji su u stanju prepoznati, a u ovom našem neredu politikanskom, tko što govori i odakle teško je reći.

Za razliku od filma koji je postao jedan od najgledanijih, predstava i nije postigla veliki  uspjeh?

Nije točno da nije postigla veliki uspjeh. Ta predstava je imala praizvedbu u Splitu, vrlo brzo nakon toga je imala premijeru u Moskvi, u teatru Puškin. To je mjesto gdje se teško dolazi. Rijetko će se neki hrvatski tekst tamo izvoditi, to je enormni uspjeh.

Zapitali ste se onda zar je moguće da su kondom i masturbacija glavni problemi Hrvatske?

Ja se to još uvijek pitam. Je li moguće da su kondom i masturbacija glavno pitanje u nas. Pa zemlja nam je... Pa pogledajte gdje ide. 

U to vrijeme vrlo aktualna bila je tema seksualnog odgoja u školama? Mislite li da je potreban i u školama i u kakvom obliku?

Ne objasniti djeci da masturbacija nije zlo je krivo. Dakle, treba im objasniti da masturbacija nije zlo, mislim, naravno, na određeni način.

Vratimo se još malo u prošlost. Kako danas gledate na uspjeh vašeg filma 'Kako je počeo rat na mom otoku' i njegovu veliku gledanost? Ako se ne varam, u kinima ga je pogledalo 350 tisuća ljudi?

Točno 342 tisuće ljudi. Uspjeh? Pa to je onda bilo pitanje koliko ste slobodni. Otok je od publike bio prepoznat kao neki prostor slobode. To je snimano '95. godine, prikazano '96. Tada je završio rat. Svi smo pod pritiscima, svi smo pod nekim mukama i tragedijama koje taj rat donosi. Odjednom se pojavio Otok i mi smo se imali prilike nasmijati našim vlastitim mukama i da se, naprosto, njih na određeni način oslobodimo.

Zanimljivo je da ste i tada surađivali sa svojim ocem te ste zajedno napisali scenarij.

Nije zanimljivo, to je bilo nužno. Naime, ja sam bio vrlo mlad redatelj i imao sam jednu vrlo maglovitu ideju.  Imao sam ono 'paštašuta' negdje u glavi i ja sam došao s tim tekstom kod oca. On je rekao da je to sve lijepo i krasno, ali tu filma nema. Naime, fali priča, fali zaplet, a tu je bio u pravu. Ljudi idu u kino zbog zapleta, sve drugo je plus. Međutim, ne rade otac i sin, rade scenarist i redatelj, mogu i ne moraju biti u rodu.

Koja je tajna uspjeha? Scenarij, lokacija, dalmatinski humor, poslijeratno stanje?

Tajna? Da ja znam tajnu, ne bih vam je rekao da je objavite, već bih je jako dobro čuvao. Nema tajne. Tajna je da stvarno hoćete neku priču ispričati.

U javnosti ste poznati i po vašim liberalnim stavovima te ste bili dijelom kampanje 'Građani glasaju protiv'. Kako komentirate referendum u kojem se u ustav unijela 'prijeko potrebna' definicija braka?

Ja predlažem da za sljedeće referendumsko pitanje postavimo pitanje imate li dvije po pedeset.

Tada ste pozvali ljude da glasuju protiv, jer ako 'oni' pobijede, ugurat će nas u grob iz kojeg se dugo nećemo izvući. Hoćemo li se ipak uspjeti izvući?

Nemamo mi puno šansi. Mi propadamo, ali se pritom strašno dobro zabavljamo.

U jednom intervjuu izjavili ste da je film nekad imao puno veći značaj nego danas? Što točno mislite pod time?

Imao je veći značaj zato što je televizija imala manji. Taj značaj, ne u smislu umjetnosti, nego u smislu, naprosto pažnje javnosti. Danas je televizija ipak puno moćniji medij, a film je ostao u onom prostoru gdje je nekad bio. Naravno da se film mora izboriti za svoj prostor gledanosti, međunarodne percepcije. Kad to bude tako, film će dobiti veći značaj.

Vaši su filmovi dobivali sredstva od Hrvatskog audiovizualnog centra?

Jesu.

Sredstva je dobila i proslavljena bosanskohercegovačka redateljica Jasmila Žbanić za film Otok ljubavi, a naš premijer Milanović joj je na njezin, sada već poznati, 'marš kući' odgovorio kako je dobila sredstva od Hrvatske za svoj film koji će pogledati 100 ljudi. Kako to komentirate?

Ne bih komentirao njihov dijalog jer će se Jasmila Žbanić o tim riječima opravdati na Sudu časti Hrvatskih filmskih redatelja. Ja sam tamo potpredsjednik pa ne bih to komentirao.

A premijera Milanovića?

Nije problem što je on rekao da je ona dobila 3.5 milijuna kuna za film jer je to činjenica. Problem je to što je on rekao da je ona dobila za film 3.5 milijuna koji će gledati 100 ljudi. Odakle njemu ta spoznaja da će to gledati 100 ljudi, a ne 150 tisuća. Ima i filmova koji imaju 160 tisuća gledatelja poput Svećenikove djece, otkud premijer zna to. Problem je unaprijed procjenjivati kakav je. Takav govor je kafanski, a premijer nema luksuz govoriti kafanskim jezikom.

Hoćemo li uskoro u Šibeniku gledati neki novi projekt Vinka Brešana.

Možete, ali mora se dogoditi. Što se mene tiče, ja sam tu.

A film?

Još je prerano o tome? Ja se bavim filmom od '95. i kao redatelj snimio sam pet filmova, pa izračunajte prosjek i kad bih mogao režirati sljedeći film.

Veliki mandevri u tijesnim ulicama Matko Jakelić

POGLEDAJ CIJELU FOTOGALERIJU 11 fotografija

 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK