SADA ČITATE
Ako nam se događa da stalno biramo pogrešne, možda bismo trebali razmisliti što to u nama privlači takve ljude
          OBJAVA: 18.01.2020, 08:40h   •   IZMJENA: 18.01.2020, 08:40h   komentara   •     ISPIŠI

Kolumna Ivane Vranjić

Ako nam se događa da stalno biramo pogrešne, možda bismo trebali razmisliti što to u nama privlači takve ljude


PIŠE Š.I.
18.01.2020, 08:40h

Težnja za pronicanjem u tajne ljudskog srca ljudima je od pamtivijeka bila i zanimljiva i izazovna - od znanstvenika, preko liječnika i umjetnika, svi su pokušali pronaći odgovore na pitanja koja su mučila ljudsku vrstu – kako se zaljubljujemo, zašto volimo, u kojem trenutku veze zaljubljenost postaje ljubav, zbog čega se zaljubljujemo i u pogrešne ljude, one koji ni po čemu nisu dobri za nas i kako to da neke ljubavi potraju, dok druge nestanu brzo kao jutarnja rosa na suncu.

 

 

 

Najveći su problem baš ovi pogrešni izbori oko kojih čovjek najviše i razbija glavu nakon što mu slome srce. Bilo bi jednostavnije da je ljubav rješiva poput kakve jednadžbe u kojoj izračunamo kompatibilnost dvoje ljudi pa se stvari i odnosi među njima poslože na najbolji mogući način kako bi oboje bili sretni – ali, nažalost, u životu ne ide tako. Neki od nas reći će – nasreću jer danas ionako previše trgujemo ljudskim emocijama.

Svatko od nas nosi u sebi svojevrstan radar po kojemu bira ljude u životu. Ponekad se, međutim, dogodi da se taj radar pokvari – od siline emocija koje kipte u nama, koje su izronile iz naših podsvjesnih dubina vođene ljudskom željom da dosegnemo baš ono što nam nedostaje - posebno glad za ljubavlju i razočaranje što je nemamo, uništavaju radar. Biramo pogrešnu vrstu. Glad za ljubavlju iskrivljuje način na koji razmišljamo pa modificiramo svoje kriterije ili navlačimo na nos ružičaste naočale koje čine da nam svijet izgleda ljepši nego što uistinu jest, a ljudi koje volimo sličniji našoj slici iz mašte nego onome što oni stvarno jesu. Ponekad nas ta vjera u ljubav vodi u pravu psihološku i emotivnu propast jer ljubav postaje samo '' mrkva na štapu ''.

Što kad se dogodi da nas privuče osoba koja nije dobra za nas i koja nas nikako ne može usrećiti?

Ako nas neprestano privlači jedna te ista vrsta osobe s kojom nismo sretni to je isto kao da konstantno uzimamo otrov iako znamo da nije dobar i da će nas u konačnici dokrajčiti. Kad se radi npr. o hrani koja nije dobra za nas ili smo na nju alergični, nekako ćemo takvo stanje još i prihvatiti i odreći ćemo se onoga što nam kako mi kažemo u Dalmaciji – škodi. No kad se radi o vezama malo teže prihvaćamo realnost. Treba nam puno više vremena da shvatimo da se u omotu koji nam se sviđa nalaze sastojci koji će nas gotovo sigurno učiniti očajnima. Nakon što ideal ljubavi padne, ženi kojoj je ljubav bila sve, tek predstoji upoznavanje s dugo potiskivanom boli, bijesom, mržnjom, sramom i sa svom onom tamom iz koje je pobjegla u ljubavnu priču koja je više drama nego ljubavna priča…

Kao na primjer kod Elde.

Elda je četrdesetogodišnja žena udana za potpunog kretena koji se prema njoj ponaša kao prema trećerazrednom biću, viče na nju, ponižava je i uz sve je potpuno zaokupljen sobom. Čovjek s kojim je Elda živjela u prošlosti bio je ovome nalik gotovo u svemu. Onaj prije njega također…

To je ta pogrešna vrsta koju iz neobjašnjivih razloga biramo opet i opet. Pogrešno je misliti da možemo biti u vezi s osobom koja nas ne poštuje. Ne bismo trebali biti ni s nekim tko čini da se osjećamo glupim. Ako nas neprestano privlači jedna te ista vrsta loše osobe, potrebno nam je '' progledavanje '', terapija, zaokret, a ne još jedna doza istog, starog otrova. Neki ljudi nikada ne shvate da nas život iskušava i da smo osuđeni ponavljati svoje greške sve dok iz njih nešto ne naučimo.

Zašto naš radar ne zna privući ljubavni odnos obostranog podržavanja, potpore i sigurnosti? Zašto se zaljubljujemo u pogrešne?

Gospodin Freud reći će da osoba kroz partnerske odnose pokušava popraviti one odnose koji su postojali s jednim od roditelja, a koji su bili ugrožavajući kao odbacivanje i zanemarivanje. Jedan od najpoznatijih psihoanalitičara kaže da u takvom odnosu koji nije dobar za nas pokušavamo popraviti svoju prošlost u kojoj nismo dobili dovoljno ljubavi. Ne možemo kontrolirati tuđe osjećaje prema nama, ali možemo svoje.

No, bilo kako bilo ukoliko odnos nije zdrav za oba dvoje ljudi koji su u njemu, najbolje bi bilo čim prije mijenjati ga kao i pogrešna uvjerenja o tome kako odnos treba izgledati. Činjenica je da ljudi ne ulaze u veze kako bi bili nesretni i ponižavani od druge strane.

Ako nam se događa da stalno biramo pogrešne, možda bismo trebali razmisliti što to u nama privlači takve ljude. Na tome treba raditi. Jer prije nego zavirimo u tuđe srce ili ga zavolimo, trebali bismo najprije pogledati u svoje da vidimo kako u njemu stvari stoje.

I onaj naš unutarnji radar redovito servisirati kako nas ne bi odveo u neželjenom smjeru.

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK