OBJAVA: 14.12.2019, 10:29h   •   IZMJENA: 14.12.2019, 10:29h   komentara   •     ISPIŠI

Kolumna Ivane Vranjić

Imamo li vremena za duhovnost?


PIŠE Š.I.
14.12.2019, 10:29h

Vrijeme je došašća pa promišljamo o duhovnosti i duhovnom svjetonazoru između sastavljanja šoping lista, popisa s namirnicama i lista kojekakvih šljokičastih potrepština koje nam odjednom silno trebaju. Oni koji nisu vjernici također imaju svoje mišljenje o ovoj temi i neku svoju privatnu inačicu duhovnog života, na što imaju potpuno pravo.

 

 

 

Uglavnom, prosinac je najzanimljiviji i najizazovniji od svih mjeseci u godini - u njemu je prikazano i ljudsko nebo i zemlja, sve zemaljske, čovječje težnje i duhovne želje. Dobro, ajde, možda je onaj nakon malo izazovniji, ali samo financijski, u slučaju da pretjeramo kad nas ponese '' božićno raspoloženje''.

Pored mnogih definicija koje možemo čuti i pročitati, nekako mi se najviše sviđa tumačenje da duhovnost priprema čovjeka na to da se u svakom trenutku može dogoditi nešto dobro. Što dobro pripremamo – na to će pitanje svatko od nas odgovoriti drugačije, iako javno volimo reći da je bogatstvo ovog vremena u svjetlu naših srca, a ne u broju lampica po prozorima. Je li baš tako?

Duhovnost nije samo nadilaženje materijalne razine i granice u kojoj vrijednost novca i svih materijalnih ljudskih tvorevina gubi značaj, gdje vrijede sasvim drugačiji zakoni od onih koje smo među sobom postavili. Duhovnost je onako, laički, narodno, prostodušno kazano: ono što novcima ne možeš platiti, ne možeš je kupiti u dućanu niti ti je netko može dati, ne reagira na titule niti na izgled, teško ju je i potpuno definirati i najvažnije – nije produkt samo dvanaestog mjeseca – u njoj smo svi isti. Ona profinjuje našu dušu što  i jest smisao našeg postojanja. Koliko nas je danas, u ova vremena, ustvari, briga za to? Jesmo li potpuno zaboravili njen pravi značaj tijekom ostatka godine pa tek površno pogledamo na taj neizostavni dio nas koji, uostalom, nema veze s religijom kojoj pripadamo? Čak i neki znanstvenici nakon dugogodišnjih istraživanja, studija i mjernih instrumenata kažu da smo mi ljudi '' podešeni za duhovnost ''.

Kako je rekao  Robert Frost ''  zemlja je pravo mjesto za ljubav '', a ja bih dodala da su neki među nama to doista shvatili. Prosinac nas baš na to podsjeća: duhovnost otvara prostor ljubavi i razumijevanju, preobrazbi i promjeni ponašanja.

Čini mi se točna i tvrdnja jednog poznatog mudraca koji kaže da najveći doprinos koji možemo dati  ljudima oko sebe jest da se pretvorimo u predivno ljudsko biće. I ne samo mjesec dana. Duhovnost nije dana na određeni rok koji istekne kad sat otkuca zadnju minutu stare godine. Čini se jednostavno, samo se moramo malo potruditi ili kopirati način na koji su to radili svi ti čudesni likovi kojih je prosinac prepun, a koji nam mogu biti uzor od Isusa do Djeda Božićnjaka koji poklanjaju od srca da bi razveselili ljude, koji nesebično poklanjaju čak i srce da bi ljudima bilo bolje. Ako je njima uspjelo, ima nade i za nas. Šalim se malo, naravno.  Bez obzira na naše različitosti imamo slične unutrašnje težnje i potrebe, samo netko teže netko lakše dešifrira njihovo značenje, ali svi čeznemo živjeti u društvu koje je dovoljno sigurno i mudro da osjeća da se može dogoditi nešto dobro.

 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK