SADA ČITATE
Kupite cvijeće ili neku sitnicu i razveselite nekoga do koga vam je stalo. Ne morate čekati rođendane
          OBJAVA: 01.02.2020, 10:18h   •   IZMJENA: 01.02.2020, 10:18h   komentara   •     ISPIŠI

Kolumna Ivane Vranjić

Kupite cvijeće ili neku sitnicu i razveselite nekoga do koga vam je stalo. Ne morate čekati rođendane


PIŠE Š.I.
01.02.2020, 10:18h

Ovaj tekst neka vam bude podsjetnik na to koliko su nam svima sitnice važne u životu jer taj život i nije ništa drugo nego čitav niz malenih stvari i događanja, možda one krupne događaje zapamtimo, ali od malih je život satkan - kupite cvijeće, kakvu sitnicu, razveselite nekoga do koga vam je stalo, pokažite da volite... Ne moramo čekati rođendane.

 

 

 

Danima sam čekala da se odnekud iz kreativne sfere pojavi tema o kojoj bih vam voljela pisati, a ona kao za inat nikako da dođe. U takvim prilikama znam prelistavati knjige u svojoj nevelikoj kućnoj biblioteci ili skrolati objave na facebooku ne bi li me što nadahnulo. Pregršt je zanimljivih tema, ali me ni jedna '' ne vuče ''  da o njoj dam svoje mišljenje i pisani prilog. Pisati o sebi, a zapravo govoriti ljudima, govoriti i o njima samima posebna je dimenzija spisateljskog zanata koji je zaista izazovan jer u jednu javnu dimenziju donosi intiman zapis koji ima tendenciju da tu intimnost preraste dajući se pred oči nepoznatim ljudima, koji u njemu opet traže ili otkrivaju neki dio sebe, blizak i poznat. I onda, eto je, krajičkom oka uhvatim naslov knjige '' Žene koje kupuju cvijeće '' koju je netko preporučio za čitanje i u trenu mi sine ideja: iako knjigu nisam pročitala i ne znam joj sadržaj mene je naslov nadahnuo da pišem o onim ženama koje nas znaju iznenaditi ponekom sitnicom, cvijećem, darom pokazujući nam na taj način koliko im je stalo do nas. Moram priznati da u onim šugavim i tužnim danima koji se pojave na obzoru života, njihova prisutnost razgrne oblake.

Danas pišem o ženama koje kupuju cvijeće. Tko su one?

Žene koje kupuju cvijeće imaju poseban dar da s lakoćom iskažu ljubav, a u sebi utkanu nježnost i brigu za druge ljude. To su žene kojima je stalo do tuđih osjećaja i sreće, pa brižne kakve jesu, potrude se nekom sitnicom uljepšati nam dan. Začuđujućom lakoćom znaju pronaći način da nam pokažu koliko im je stalo i koliko brinu o našoj dobrobiti. One nas se sjete, a ljudi vole kad ih se netko sjeti. Ne znam imate li u svom životu ijednu takvu ženu, ali ako ih imate, valjda znate koliki ste sretnik.
Znati da je nekome na ovome svijetu zaista stalo do naše sreće, nemjerljiva je spoznaja vlastite vrijednosti koja nam naprosto daje krila. I nije tu riječ samo o daru koji ćemo primiti, već o onoj neopisivoj radosti koju u nama probudi spoznaja da smo nekome važni. Onaj koji zna da je voljen zdraviji je i sretniji čovjek.

Često ljudima pored nas zaboravimo reći koliko nam je stalo do njih. Da budemo potpuno iskreni, malo je nas uopće naučeno da bez srama pokaže što osjeća. Nije kod nas običaj kao kod Amerikanaca da s lakoćom i otvoreno kažemo volim te, čak ni najbližim članovima obitelji. Evo, za primjer, prije neki sam dan prijateljici pisala mail na kraju kojega sam napisala volim te. Učinilo mi se to pretjeranim kao da sam napisala tko zna što pa sam to '' volim te '' izbrisala. Činjenica je da nam s emocijama i izražavanjem istih svima nedostaje prakse, pogotovo s ovima mekšima, nježnijima. Ljutnju i bijes prema nekome puno ćemo lakše pokazati nego ljubav. Ne čini li vam se to malo čudno? Baš smo naopaki.

Zbog toga su žene koje kupuju cvijeće toliko posebne. Svoje emocije ne kriju i ne odgađaju ih za neka primjerenija vremena, one će pronaći način da kažu - volim te i stalo mi je - nekom sitnom gestom, izrazom svoje privrženosti.
Najčešće se kriju u liku naših majki, sestara, ali i mnogih dragih ženskih lica - od prijateljica do dobronamjernih susjeda koje nam pošalju frišku salatu iz svoga vrta.

Ja ih zovem žene koje kupuju cvijeće jer je cvijeće poseban jezik ljubavi. U ne tako davnim vremenima cvijeće se poklanjalo češće nego mi to danas činimo i značilo je posebnu vrstu naklonosti. Pogotovo kad ga žena pokloni ženi. Ja sam prije neki dan dobila na dar staklenu zdjelu punu bombona, to je bilo moje cvijeće. Nije mi bio rođendan, bio je najobičniji ponedjeljak. Uistinu su divne te geste ljubavi, što ideš stariji sve ih više cijeniš i sve ono što čovjek uradi za nas ne zbog toga što mora, već zato što tako osjeća i želi. Ovaj tekst neka vam bude podsjetnik na to koliko su nam svima sitnice važne u životu jer taj život i nije ništa drugo nego čitav niz malenih stvari i događanja, možda one krupne događaje zapamtimo, ali od malih je život satkan - kupite cvijeće, kakvu sitnicu, razveselite nekoga do koga vam je stalo, pokažite da volite... Ne moramo čekati rođendane i one važne datume, važni su svi ovi '' obični '' dani. Ako negdje u dogledno vrijeme bude kakav tečaj na kojem ćemo moći naučiti kako s lakoćom i bez srama reći ljudima volim te, javim vam čim saznam za njega. Vjerujem da vas ima puno kojima bi pomogao da budemo ono što jesmo: ljudska bića koja vole voljeti, isto kao što vole biti voljena.

 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK