SADA ČITATE
Može li se svijet transformirati u dva mjeseca?
          OBJAVA: 28.03.2020, 12:43h   •   IZMJENA: 28.03.2020, 13:14h   komentara   •     ISPIŠI

Kolumna Ivane Vranjić

Može li se svijet transformirati u dva mjeseca?


PIŠE Š.I.
28.03.2020, 12:43h

Sve mi se čini da opet očekujemo čudo. Neko čudo koje samilosno gleda na tužnu i umornu ljudsku vrstu kojoj je već dosta lošeg scenarija po kojem živi posljednjih mjeseci. Pitam se jesmo li sva čuda već potrošili? Možda je vrijeme da svi mi zajedno postanemo jedno čudo?

 

 

 

Opet živimo u nadi kako će  ljude ova bolest koja je zadesila čitavu planetu promijeniti, kako ćemo se iz dubine duše pročistiti i čim dobijemo dozvolu da se možemo bez ristrikcija šetati i družiti – da ćemo u novi svijet, novog milenija zakoračiti kao puno bolja, osvještenija i normalnija bića. Možda bi to i bilo moguće da sve ne zaboravimo brzo. Mnogi vjeruju da je ovo vrijeme prvi korak prema novoj eri u kojoj kolektivno napuštamo ljubav prema materijalnom i počinjemo se okretati onoj duhovnoj strani ljudskog bića koja podržava pravu ljubav, razum i slobodu.

Tko zna, možda će jednom i dobar scenarij sveopćeg bratstva i ljubavi biti moguć, ali dotad, nažalost, čini mi se da ćemo morati proći kroz mnogo boli da bismo se uspjeli oljuditi…Dobrota je na ovom svijetu ubogo siroče. Sviđa li vam se ovaj svijet koji ste i sami pomogli izgraditi?

Koliko ste starih prijatelja nazvali ovih dana, jeste li poslali koju poruku i upitali drage ljude kako su, treba li im što? Jeste li zakopali ratne sjekire i možda pružili ruku pomirenja ljudima koje volite, ali ste ljuti na njih iz nekog razloga, jeste li oprostili jer će sutra možda za sve drugo biti prekasno? Jeste li ponudili ljubav umjesto mržnje? Jeste li kad ste se vozili u ljekarnu nazvali nekoga od susjeda koji je stariji ili onoga koji nema auto i pitali ga treba li mu nešto iz te iste ljekarne donijeti? Padnu li vam uopće drugi ljudi na pamet?

Ima nas kojima ova karantena nije puno drugačija od uobičajenog načina života jer su nam životne prilike takve da nam ne dozvoljavaju velika druženja ili jednostavno nemamo društva s kojim bismo podijelili svoje vrijeme. Da, tužno je i bolno biti izoliran od svijeta koji živi, radi, kupuje, druži se. Ovo što doživljavate ovih dana dočarat će vam donekle kako je nekome tko je sam ili je u materijalnoj oskudici pa je osuđen na boravak u kući bez tuluma, kina, kazališta i svih blagodati modernog života koje se plaćaju…Nije dobro. 

Sjetite se ponekad takvih ljudi, ljudi smo, svima nama trebaju iste stvari – bliskost, razumijevanje, ljubav, podrška…U današnje vrijeme usamljenost odnosi zdravlje i urušava brojne živote. Usamljenost je virus današnjice koji gledamo svakoga dana isto kao i glad. 

Zanimljiv je ovaj COVID19 on je čak i beskućnike sklonio na toplo da nisu na ulici…Kako? 

 

 Mnogo je toga u našim rukama iako mislimo da nije. Na čovjeku je da izabere želi li biti nalik Bogu ili nalik vragu. Osim što često spominjemo da je čovjek čovjeku vuk, isto tako može čovjek čovjeku biti Bog pa mu pomoći, a može mu biti i vrag pa ga uništavati, omalovažavati, diskreditirati. Kako stvari stoje, većina se ljudi priklonila ovome drugome. Ponekad mi se čini da imaju s njim potpisan kakav ugovor o uzajamnom podržavanju. Nisu samo zločesti – zli su. Je li došlo vrijeme da odlučimo kojoj ćemo se strani prikloniti? Život nam često daje čudne testove…

Kako ste vi? Jesu li vas nazvali ljudi od kojih ste to očekivali i pitali vas kako ste i treba li vam što, kako ste se osjećali? Jeste li razočarani što nisu, je li vam ovo vrijeme pokazalo tko vam je tko u životu?  Jeste li dobili dašak nade i vjere tim jednim pozivom kojim vam je netko dao do znanja da misli na vas i dao vam volju da izgurate još jedan isti, dosadni dan zatvoreni u četiri zida poput kakvog okrivljenika?

 

Ovih dana, u moru vijesti, koje moram priznati reduciram na najmanju moguću mjeru, oduševio me status jedne žene imenom Lidija koja je pozvala sve svoje fb frendove da pomognu susjedima za koje znaju da su lošijeg materijalnog stanja i da im na kvaki, noću da nitko ne zna tko je, ostave nešto potrepština, hrane pogotovo ako znaju da kopaju po kantama za smeće. Eto to je čin ljudskosti. Čini se kao mala stvar, ali nije. Znak pažnje i lijepa riječ znači, vjerujte, pogotovo želja čovjeka da vam olakša muku i popravi malo svijet za vas ljubavlju i brigom.

Pomogni, sjeti se, nazovi, pokloni ljubav, upitaj ljude kako su, treba li im što, podijeli hranu, čuvaj sebe i druge, budi dobar čovjek, budi dobar susjed, budi dobar prijatelj. Ne budi sebičan, budi kao Lidija.

 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK