SADA ČITATE
Najteži dio promjene je ne odabrati ono što smo odabrali prethodnog dana
          OBJAVA: 15.02.2020, 08:51h   •   IZMJENA: 15.02.2020, 08:52h   komentara   •     ISPIŠI

Kolumna Ivane Vranjić

Najteži dio promjene je ne odabrati ono što smo odabrali prethodnog dana


PIŠE Š.I.
15.02.2020, 08:51h

Što god odlučili u životu promijeniti, bile to naše navike, okolina, ljudi koji su dio naše svakodnevice nije lako ni jednostavno. Najteži dio promjene je ne odabrati ono što smo odabrali prethodnog dana, odnosno prisiliti svoj um i tijelo da reagiraju na nov način. Jer, istina je, da je promjene lako učiniti ne bi se o njima toliko pisalo niti bi ljudi tražili savjete ovih i onih stručnjaka kako promijeniti stvari u svojim životima koje ih muče ili čine nezadovoljnima.

 

 

 

Teška je sama odluka o promjeni koja nas je dugo vremena dobro namučila, a njezina realizacija je najblaže rečeno izazovna. Zašto je to tako? Razlog zbog čega je to teško krije se u tome što čim prestanemo razmišljati iste misli koje su vodile do istih odabira – što uzrokuje da se automatski ponašamo onako kako smo naviknuli, odmah nam postaje neugodno. To novo stanje postojanja nepoznato nam je, ne osjećamo kao da smo to mi – jer to više nismo mi pa nam strah počne kreirati svoje scenarije.
Bez obzira koliko nam to kretanje prema naprijed u početku bilo teško, to je trenutak u kojem znamo da smo zakoračili u rijeku promjene. Zapravo kad zakoračimo u promjenu, to je kao da prelazimo most od staroga ja prema novome ja. Svaki je taj korak težak, ali svaki novi utabat će mapu puta kojom hodamo, s čime će rasti i naša sigurnost.

Većina nas od nepoznatog bježi i boji ga se. Kad odlučimo mijenjati stvari, mi tom nepoznatom koračamo ususret bez obzira što ne znamo ishod naših odluka i odabira.

Naravno, ipak nešto manje hrabrosti nam treba za to da se odlučimo npr. od ponedjeljka posjećivati teretanu jer smo primijetili da nam višak kilograma koje smo nakupili posljednjih godina sve više smeta od toga da damo otkaz na poslu koji nam uzrokuje stres i nezadovoljstvo i da se možda nađemo na zavodu za zapošljavanje primajući socijalnu pomoć jer nismo pronašli novu poslovnu opciju. 

Ipak, treba reći da naše osobno zadovoljstvo ne bi trebalo imati cijenu, to što osjećamo unutar nas samih jedini je valjani mjerač i kompas života. Ako nas u duši kopka, imamo dovoljan razlog da se zapitamo što to ne štima, s kojim dijelom života nismo zadovoljni i gdje to možemo započeti mijenjati stvari. Pritisak okoline može nas navesti da promijenimo sebe jer nemamo drugog izbora, ali najbolje su one odluke o promjeni koje svjesno donesemo znajući da radimo za svoje dobro.

Pišući ovaj tekst, razmišljam o tome kako bi sada, dva mjeseca od početka nove godine bilo dobro napraviti kakvu anketu među ljudima o realizaciji novogodišnjih odluka koje je su donijeli. Statistike kažu da je najveći broj onih koje završe i prije nego su počele, traju tek nekoliko dana.

Ne znam kako lako ili teško vi sprovodite u djelo svoje odluke, moram priznati da sam ja od onih koji i kad se odluče za nešto još neko vrijeme sebe tjeraju da naprave onaj prvi, najteži korak. Tako sam se prije par godina odlučila rekreativno baviti trčanjem. Nikad u životu nisam brže hodala, a kamoli trčala tako da je to za mene bio popriličan izazov. Otkad sam kupila patike za trčanje do prvog odlaska na trim stazu prošlo je sigurno mjesec i pol dana. Te danas ću, te sutra će biti ljepše vrijeme, pa se zaredaju kišni dani, pa prespavam alarm…uglavnom, do prvog koraka potrajala je ta borba sa samom sobom. Čovjek očekuje da će se donošenjem odluke promijeniti i njegov karakter u jednom danu. Činjenica je da neće i ne može. Ako smo lijeni danas, bit ćemo lijeni i sutra, bez obzira što smo odlučili višak kilograma istesati trčanjem. Lijenost nestaje onoga trenutka kad nastavimo sprovoditi odluku koju smo si zacrtali. 

Znači, promjena mora postati navika, ljudi bi rekli mora nam ući u krv, mora postati sastavni dio našeg života da bismo od nje dobili željeno. Kad se više ne mučimo sami sa sobom, kad se ne forsiramo nego nam ono što smo odlučili postane jednostavno kao pranje zubi, postigli smo željeni rezultat. A to je ipak put, ne samo jednodnevni izlet. Dug je taj most od staroga ja do novoga ja kojim moramo prijeći, dug ali ne i beskonačan. Ne kažu ljudi uzalud da je od svega na svijetu najteže promijeniti sebe. Isto tako nema ništa slađe nego kad shvatimo da smo to zaista i uspjeli.

 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK