SADA ČITATE
Od mora je lako napraviti kaljužu
KLJUČNE RIJEČI
ivana vranjić
          OBJAVA: 22.06.2019, 12:43h   •   IZMJENA: 22.06.2019, 12:50h   komentara   •     ISPIŠI

Korak naprid

Od mora je lako napraviti kaljužu


PIŠE Š.I.
22.06.2019, 12:43h

Čujem more kaže Bogu hvala, što se nisam rodi kao čovik…

 

Ovo je priča o moru.  

Kad sam bila sasvim mala, imala sam jedan posve neobičan strah. Koliko je taj strah uistinu jedinstven, zapravo, nemam pojma jer nisam o njemu nikome pričala sve do sada. Taj maleni, vječno zamišljeni s glavom u oblacima i nosom u bajkama curetak, vjerovao je da je more poput ogromne kade, i da kao i svaka prava kada negdje na dnu more ima čep koji priječi vodi da ne iscuri u rupu u utrobu Zemlje. I nestane. U svojoj sam mašti vidjela sve one jadne sirene kako se nemoćno koprcaju na suhom, kitove kako se pretvaraju u brda i potonule jedrenjake kako u trenu postaju prašina…Te su slike bile prizori pustinje koja ostane beživotna nakon gubitka onoga što joj je pripadalo. Nešto kao tuga u čovjeku.

A kad bi došlo ljeto i vrijeme kupanja, koračala sam oprezno po morskom dnu da ne bih baš ja bila ta nesretnica koja će zapeti o srebrni lančić na čijem se kraju nalazi crni, gumeni čep, taj malen i neugledan, al' učinkovit štitonoša vodenog svijeta. Ako zapnem o njega, mislila sam, bit ću kriva što je svijet ostao bez vodenog carstva i te silne slane vode koja nas okružuje na ovoj planeti. Tko bi mi to oprostio?

Dječje strahove uglavnom prerasteš, rasplinu se ili nestanu u kompetenciji znanja i informacija. Osim, možda, ako si pjesnik. Pjesnici su uvijek oko nečega zabrinuti, valjda nam je takva karma.

Strahovi su odrasli, druge su vrste i oblika, nažalost, puno stvarniji.

Današnji suvremeni strah nije samo moj i leži na dnu svih ljudskih duša, skriven u tami, do njega teško dopiru zrake svjetlosti zdravog razuma: da će more postati velika voda puna ljudskog smeća koja će nas jednoga dana dokrajčiti svojim otrovom. Morski će bogovi postati opasno histerični i osvetoljubivi. Zaželjet će se kopna.

Da bih vam uspjela približiti što se točno događa i kakav je to strah, ako kojim slučajem niste svjesni alarmantnosti stanja koje prijeti iz dubina, veće i od bijele psine ili nekih ljudi koji dobiju dozvolu za upravljanje brodicama, evo vam ideja za pokus koji možete jednostavno provesti u tišini i udobnosti vlastitog doma, da se na svoje oči uvjerite o posljedicama vlastitih akcija. Dobivene rezultate pomnožiti s brojkom od 8 milijardi.

Dakle, da bi akcija izazvala reakciju, morate učiniti sljedeće:

Napunite kadu do pola vodom i istresite u nju nekoliko kilograma soli. Sol nije skupa, par kuna, to si svaki Hrvat može priuštiti. Ovaj predloženi pokus spada u kategoriju jeftinijih pokusa. Mislila sam i na to. Kućne budžete treba čuvati u stanju zdrave održivosti.

Kad ste svu sol istresli u vodu, kada je postala vaše privatno more. Možete se veseliti, bogatiji ste od Todorića, on posjeduje samo pišljivi otok. A čovjek nije otok. Čovjek je more.

Ako se osjećate poput znanstvenika ili kakvog čarobnjaka, u redu je. Čovjek kad shvati kakvu moć posjeduje, baš se tako i osjeća. Sedam dana, svakoga dana morate u kadu, u to svoje privatno more, bacati otpatke iz vašeg kućanstva i vršiti nuždu u tu vodu; dakle sve što vam ne treba neka tu završi: ulje od prženja, higijenski ulošci, ostaci ručka, večere, najlonske vrećice, plastična ambalažu, deterdženti, kupke, šamponi…šta ja znam – sve.

Da vam bude lakše, s vremena na vrijeme otvorite kupaonski prozor, ako ga imate, da provjetrite prostoriju jer već nakon kraja prvog dana neće vam biti ugodno boraviti u istoj prostoriji s vašim privatnim morem. Ako ste boljeg imovinskog stanja, kupite par riba pa ih uvalite u kadu neka se tu zabavljaju. Ako niste, nema veze…More ne gleda ljudima u džepove. Njemu su svi isti.

I tako dan za danom, samo sedam dana, promatrajte što se događa i dobivene rezultate zapišite u kakvu teku. Ako ste inventivniji, poslikajte sve i postajte na društvenim mrežema, možda bude i reakcija, možda postanete slavni…
Možda zaključite:

Od mora je lako napraviti kaljužu, smrdljivu baru, od anđela vraga, od čovjeka nečovjeka ako mu priuštiš dovoljno smeća, boli, patnje, nebrige.

Ljudsko biće ima moć da mijenja, ali često tu svoju moć koristi da bi bio sluga ''mračnoj strani ''. Sve što ostavljavamo, ostavljamo na dar svojoj djeci pa i svoje mrakove, sva naša mora, sve što smo postigli, što smo izmijenili i što nismo. Ostalo dopišite sami.
Sad kad sam vam ispričala ovu priču, voljela bih da je onaj moj djetinji strah istinit i da postoji negdje u morskim dubinama taj famozni čep koji ne da moru da isteče u nepoznato.

Namjerno bih ga tražila, namjerno bih o njega zapela, ma neka me proklinju i optužuju da je zbog mene nestalo mora, nije me briga, pustila bih čitavo more na Zemlji da iscuri da odmori od ljudi, da ode u svemir i onda zamolila kišu da pada danima da nanovo napuni prazna korita, novom i čistom vodom, da možemo pametnije sve ispočetka.

Al' ne možemo.

Nit' ja znam gdje je taj čep, niti kako se stoljeća mijenjaju u par dana. Sigurna sam da mora postojati neko rješenje.

Rješenje je uvijek – u ljudima.

 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK