SADA ČITATE
Potrebno je glasno tražiti svoja prava, izići na ulicu i progovoriti tamo gdje treba
          OBJAVA: 23.11.2019, 09:49h   •   IZMJENA: 23.11.2019, 09:49h   komentara   •     ISPIŠI

Kolumna

Potrebno je glasno tražiti svoja prava, izići na ulicu i progovoriti tamo gdje treba


PIŠE Š.I.
23.11.2019, 09:49h

Čitava hrvatska zemlja zuji, zveči, zvoni, zvuči o štrajku prosvjetara.

 

 

 

Mala smo zemlja pa sve izrečeno odjekuje unutar granica kao u ekspres–loncu ili kakvom vulkanskom grotlu. Hrvatska je, zapravo, ovih dana kao vulkan – svakoga trena mogla bi eruptirati, što se i očekuje na području Trga bana Josipa Jelačića u Zagrebu 25. studenog godine Gospodnje 2019.

Štrajk kao štrajk - ne bi bio ništa posebno da se ne događa u zemlji kakva je Hrvatska: mala, korumpirana, inertna, dislocirana država koja ne brine mnogo za prosvjedne note koje joj po zakonu pripadaju. Ta naša Hrvatska sve to nešto damski – više zabrinuta tko bi joj mogao zamjeriti što je digla glas nego svjesna snage svoga glasa… Teoriju je dobro usvojila, iz nje ima vrlo dobru ocjenu, ali joj praksa malo šteka. I demokracija se uči.

Kako se u ovoj zemlji čuda u posljednje vrijeme događaju, ovaj je put hrvatski intelektualac povjerovao da bi možda i sam mogao ostvariti jedno, pa su učitelji i profesori odlučili uzeti stvari u svoje ruke i stati na noge.

Glas za dostojanstvo profesije

Hrvatsko društvo u cjelini treba korjenite promjene, ne samo u obrazovnom sektoru, a nositelj tih promjena oduvijek je bio dio hrvatskog društva koji promišlja o sutrašnjici, intelektualac. Kod nas ništa nije kao u ostatku svijeta pa su svi oni koji su trebali braniti znanje svedeni na razinu plačnih otirača i posuda za pljuvanje. Takve, nažalost, nitko više nije cijenio niti poštivao, a vremenom su i samopoštovanje izgubili pa im se svaka šuša mogla petljati u posao i objašnjavati im kako bi ''to oni odradili''.

Ljudi koji znaju da znaju – zanijemili su, vodstvo su preuzeli oni koji misle da znaju ili ne znaju da ne znaju, ali su dovoljno glasni da su većinu uvjerili kako znaju. Da prevedem – nepismeni su nas počeli učiti. Onoga trenutka kada je pametan čovjek posramljen odustao od borbe, glupan je jedva dočekao da preuzme kormilo u svoje ruke. Rezultat takve plovidbe imamo danas: malena grupa zadovoljnih i velika većina zgrčenih, zgroženih, zaboravljenih nezadovoljnika koji ječe ispod glasa u strahu od kazne sretnih moćnika. Ipak, nešto se dogodilo u zemlji Hrvata, čak i mimo društvenih mreža – voda je mnogima došla do grla i učinila vrijeme za pomak. Ili korak naprijed u pronalaženje rješenja ili davljenje u nezadovoljstvu.

Ovdašnji glasan vapaj hrvatske intelektualne garde zasigurno će ostati zapamćen i pokazuje da za promjenu nije dovoljno kliknuti ''like'' i dijeliti statuse na društvenim mrežama. Potrebno je glasno zatražiti svoja prava, izići na ulicu i progovoriti tamo gdje treba. Ali, najvažnije od svega je biti ta promjena koju želimo vidjeti. Ovo je prava škola za život. Naučimo napokon da se možemo promijeniti.

 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK