SADA ČITATE
Pritisnuti nepravdom postajemo supermeni, osvetnici i božji pravednici
          OBJAVA: 07.09.2019, 09:14h   •   IZMJENA: 07.09.2019, 09:14h   komentara   •     ISPIŠI

Kolumna

Pritisnuti nepravdom postajemo supermeni, osvetnici i božji pravednici


PIŠE Š.I.
07.09.2019, 09:14h

Zamišljam kako stojim na vratima neba, ja, sveta Petra (umišljena), ključar nebeski.

 

"Aboridžini - ljudi drugačijeg senzibiliteta koji žele postati imuni na agresivno bubnjanje svakodnevnice, promijeniti svoj život i početi rezonirati s finijim ritmom, bliže plemenitijem načinu postojanja.

Taj Aboridžin u svakom od nas je naše srce uma, najdublji, najiskonskiji, najizvorniji, najistinskiji – i najudaljeniji dio vlastitog bića. Aboridžin u nama je dio bića koji najslabije poznajemo, kojem uskraćujemo prava i niječemo postojanje. Koji upravo kao i australski Aboridžini, polako izumire."

(Damir Tenodi: "Strah od sebe")

 

Obično kad sam baš onako poprilično ljuta, zamišljam kako stojim na vratima drugog svijeta i dijelim pravdu. (Vjerujem da nisam jedina. Je l' da da nisam?)

Ja sam običan vratar koji čuva prolaz, stražar, fitovac, slabo plaćen i ne nešto posebno poštovan na Zemlji.

Ovdje na Razmeđi druga je stvar.

Stojim tako na vratima u svom crnom odijelu. Ne volim bijelo pa su mi progledali kroz prste i dopustili da odjenem što želim.

Preda mnom je nepregledna kolona lica sa svih strana svijeta. Na kraju svi dođemo na isto mjesto. Ovo je onaj „Rim“ u koji svi putevi vode.

Dok stoje u redu odvrću film života od prvih dana kojih se sjećaju sve dok im nije došlo vrijeme za polazak.

Tko je jamio, jamio je. Sad samo računi…

Polazak je, zapravo, ostajanje u sebi - na kraju se položiš u dušu u kojoj si boravio za života. Ona je kao posteljica, samo ne za rođenje, već za vječnost…

 

Gledam ih dok prilaze. Anđeo sam i nemam emocija. Ja sam onaj koji mjeri duše i izvršava božju volju. Samo radim što mi šef naredi. Ovima koji prilaze pokazujem mjesto koje su zaslužili. Ili nisu.

 

Dolaze u skupocjenim odijelima, dolaze urešeni dragim kamenjem i zlatom, nose torbe od mrtvih pitona.

Kad stanu preda me malo su snuždeni. Preplašeni.

- Što sad da radim – pitaju.
- Skini se, odgovaram hladno, to mi je posao, da budem takva.

Vjetar lagano pirka, ugodno je, al' malo prohladno Ovdje.

- Kako, ne razumijem? Šta da skinem – izgledaju kao tek rođeni zečići bez majke, a ciča je zima.
- Skini sve. Ostani gol – sad već zvučim kao policijski inspektor, al' moram, takav je zakon – odloži sve što si sa sobom donio u ovu kutiju pored tvojih nogu. Sve što imaš više ti ne treba. Trebaš mi samo TI.

Ne zanima me tvoj novac, tvoja kartica, titula zemaljska ni tvoj Gucci. Samo ti.

Gledam kako se svlače, kako crvene od srama. Neki plaču. Ja sam anđeo. Mi nemamo emocija. Naš je posao da provodimo božju volju. Da imamo emocije sjebalo bi nas samo tako. Zapravo, mi smo Bezvoljnici.

Svakome kako je zaslužio. Ni više ni manje.

 

Mašta je najjeftinija terapija

Možda sve ovo napisano prije i zvuči pomalo zločesto, al' kad se nađemo pritisnuti nepravdom i ljudskom ohološću, vjerujem da zamišljamo i gore scenarije od ovoga moga pa postajemo supermeni, osvetnici, božji pravednici pa im vraćamo za svu pretrpljenu bol i muku. Treba čovjeku ispušni ventil. Zato ljudima kažem: kad ne možeš ništa – piši. Lakše je…

U ovom životu koji je postao surovo natjecanje u serviranju boli drugome, koji je nikad završena utrka u dokazivanju vlastite važnosti, u kojem su svi znalci, vođe i mudraci, mnogima je postalo mučno. Odavna već. Sve smo dalji jedni od drugih, sve bolesniji, il' je stres il' je rak, a ustvari, ubijamo se sami, međusobno, kao da moramo. Ne moramo. Tuga je nova kuga.

Zato sam odlučila istupiti iz tog kruga. Jednostavno sam prestala trčati s njima, dokazivati koliko vrijedim. Ne želim. Postala sam kao ovi dragi ljudi, Aboridžini s početka priče.

Sad idem oprati podove, iznijeti smeće, razgrnuti robu. Ne može čovjek maštati dvadeset i četiri sata dnevno. Treba živjeti ono što jest.

Lijep vam pozdrav,

vaša Pepeljuga

 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK