Unutarnji život pasa bogatiji je nego što mislimo: 'Vole život više nego ljudi'
Jeste li se ikada zapitali tko više uživa u životu - vi ili vaš pas? Prema profesoru filozofije Marku Rowlandsu, odgovor je jasan: psi svoje živote vole i proživljavaju ih intenzivnije nego mi.
Rowlands, koji predaje na Sveučilištu u Miamiju, u svojoj novoj knjizi The World of Dog: What Our Canine Companions Can Teach Us About Living a Good Life ne analizira samo ponašanje pasa, već se bavi dubljom filozofskom porukom - kako bismo i mi mogli živjeti ispunjenije, ako bismo život doživljavali poput njih, piše Index.
Psi, tvrdi Rowlands, vole svoj život u potpunosti jer im je to jedino što imaju. Oni ne razmišljaju o prošlosti ili budućnosti, ne analiziraju i ne preispituju svoje odluke. Umjesto toga, u potpunosti su prisutni u sadašnjem trenutku, bez težine refleksivne samosvijesti koju ljudi nose.
Prema Rowlandsu, psi nisu opterećeni neprekidnim razmišljanjem o svojim postupcima, nesigurnostima i brigama koje muče ljude. Oni jednostavno trče, skaču, njuškaju, istražuju, ponavljaju iste radnje bez dosade ili frustracije. Njihova sreća dolazi iz same srži njihove prirode, dok mi, ljudi, neprestano pokušavamo pronaći smisao u stvarima koje nas na kraju čine nesretnima.
Rowlandsov pas, njemački ovčar Shadow, savršen je primjer za to. Shadow svakog jutra lovi iguane koje se sunčaju na obali kanala u Miamiju. Nikada ih ne uhvati, ali to ga ne sprječava da svaki dan ponavlja isti ritual s jednakim entuzijazmom. Njegova radost ne dolazi iz postizanja cilja, već iz samog čina lova. Filozof ovo uspoređuje s grčkim mitom o Sizifu, čovjeku koji je bio osuđen da cijelu vječnost gura kamen uzbrdo, samo da bi se on svaki put otkotrljao natrag. No, dok je Sizifov zadatak bio kazna, za Shadowa je to nepresušan izvor sreće.
Rowlands smatra da psi nisu samo pasivni promatrači vlastitih života, već njihovi aktivni tvorci. Oni ne analiziraju i ne propituju svoje postojanje - jednostavno ga žive. Ljudi, s druge strane, često postaju zarobljenici vlastitih misli, što nas vodi u nesigurnost, sumnju i anksioznost.
Psi, tvrdi autor, ne dijele taj problem. Njihov svijet je jednostavan, ali duboko smislen. Oni nisu kritičari vlastitog života, nisu opsjednuti prošlošću niti zabrinuti za budućnost. Upravo zato, kaže Rowlands, psi vode ispunjenije živote od nas.