SADA ČITATE
Ova godina pokazala nam je da se sve može promijeniti dok kažeš keks: Kako se onda s promjenama lakše nositi?
KLJUČNE RIJEČI
Ana Bijelić
          OBJAVA: 28.12.2020, 12:50h   •   IZMJENA: 28.12.2020, 13:19h   komentara   •     ISPIŠI

Mislim svoju

Ova godina pokazala nam je da se sve može promijeniti dok kažeš keks: Kako se onda s promjenama lakše nositi?


PIŠE Ana Bijelić
28.12.2020, 12:50h

„Samo se želim vratiti na staro i da ovo prestane“ – kaže mi prijateljica kojoj je, kao i mnogima od nas, dosta ovih novih životnih pravila i zabrana. Ova godina nam je svojski pokazala da je život nepredvidiv i da se sve može promijeniti dok kažeš keks. Kako se onda s promjenama lakše nositi?

 

 

 

Svaki život je život promjene. Doživljavamo promjene na poslu, u odnosima, našem fizičkom i emocionalnom stanju, u zajednici na lokalnoj razini i cijelom svijetu. Ponekad znamo da promjena dolazi, a ponekad nas iznenadi. Kad je promjena ugodna, onda se na nju ne žalimo, ali kad nije ugodna, često pružamo otpor u prihvaćanju. Bilo kako bilo, jedno je sigurno, a to je da promjene ne možemo izbjeći. 

Sposobnost suočavanja s promjenama povećava se s razvijanjem naše unutrašnje otpornosti. Vježbanje različitih načina razmišljanja i bivanja povećava sposobnost suočavanja s promjenama i pomaže u stvaranju prilagodljivosti na nove situacije. U psihoterapijskom procesu prilikom suočavanja s nekim našim stanjem prvo se malim koracima učimo u tom stanju biti, koliko god da nam je teško to prihvatiti, osobito kad se radi o anksioznosti ili depresiji. Imamo osjećaj da će nas to stanje progutati ako mu se prepustimo, no malo pomalo ono što se dogodi jest da kad to stanje počinjemo prihvaćati kao dio nas, dobivamo mogućnost dubljeg rada s njim jer nismo više toliko u otporu prema stanju i tako povećavamo unutrašnju otpornost nošenja s tim stanjem.
U svakodnevnom životu možemo si pomoći uvodeći neke nove prakse kako bi povećali svoju unutrašnju otpornost kad se oko nas i u nama događaju promjene. Primjerice, vrlo je bitno procijeniti svoju razinu kontrole nad događajem. Ponekad se previše fokusiramo na događaje nad kojima nemamo moć i na ljude koji se vjerojatno nikada neće promijeniti. Umjesto da bacamo svoju energiju uprazno, bolje je preusmjeriti je na ono što možemo kontrolirati. Da bismo procijenili razinu naše kontrole nad situacijom možemo se zapitati: „Za što mogu preuzeti odgovornost u ovoj situaciji?“ Kada tražimo mogućnosti, osnažujemo svoju volju da zbilja i radimo na primjenama, a posljedično se događa da se ne osjećamo zaglavljeno u teškim situacijama. 

Životne promjene često uključuju gubitke. Smrt bliske osobe, gubitak posla ili prekid veze su izrazito stresne životne situacije u kojima ćemo se susresti s vrlo bolnim osjećajima. Ono što za početak možemo napraviti jest da priznamo taj gubitak i dopustimo da nas tuga obuzme. Pri tome je jako bitno imati podršku obitelji i prijatelja ili stručne osobe. Kad mi je rođakinja umrla, bilo mi je jako teško suočiti se s boli i prazninom koju sam osjećala te sam odlučila potražiti stručnu pomoć. Odluka da sebi pomognem na kraju je rezultirala time da se danas bavim pomaganjem ljudima i kroz to uvijek osjećam povezanost s njom. Ogromna praznina i bol ispunila se zahvalnošću na vremenu koje smo provele zajedno.  

Tijekom promjene naš um voli gledati na život crno-bijelo i pretpostavljati da će se dogoditi najgore. Upravo tada je najpogodnije vrijeme da pogledamo u svoje misaone procese i procijenimo koliko su realni. Svakako bi bilo dobro usporiti svoj um nekim od tehnika opuštanja koje nam odgovaraju. To nam pomaže da umirimo um i dobijemo veću kontrolu nad upornim mislima. Iz tog stanja lakše nam je vidjeti da smo već preživjeli mnoge stvari i da u nama postoji nešto što nam daje snagu da idemo naprijed. 

Iako je važno pogledati u prošlost kako bismo se podsjetili situacija kad smo bili snažni, gledanje u budućnost nam može stvoriti osjećaj anksioznosti. Kada se previše brinemo što će donijeti budućnost ili koje greške bismo mogli učiniti, zaboravimo biti u sadašnjosti i promatrati što se događa oko nas sada i ovdje. Bivanje u sadašnjosti treba vježbati jer naš um voli čeprkati po prošlosti ili pisati scenarije budućnosti, dok zapravo imamo samo ono što je sada. Što smo više u sada, to smo mirniji i lakše nam se vratiti u to stanje kada nas životne okolnosti preplave. 

Izgrađivanje unutrašnje otpornosti pomaže nam da na promjene gledamo kao na prilike, a ne čudovišta kojih se trebamo bojati. Životne promjene nam omogućuju da vidimo koji su naši prioriteti. Kako stvarno želimo provesti ovo vrijeme na planeti? Što nam je zaista važno? Gdje vidimo sebe kako gubimo energiju i vrijeme? Lekcije koje ne naučimo jednostavno ponavljamo, a promjene mogu biti izuzetno dobar učitelj da vidimo gdje smo sa sobom. U ovoj godini svjedočili smo raspadanju mnogih stvari koje smo uzimali zdravo za gotovo. A kad se sve oko nas raspada, jedino nam ostaje ono što smo izgradili u sebi.  

Drage čitateljice i čitatelji, hvala što me pratite. Želim vam unutrašnju otpornost i čitamo se iduće godine. 

Više informacija o Ani, psihoterapeutskom radu kojim se bavi i kontakt podatke Centra Restart možete naći na centar-restart.com.

 

 

 

 

Komentari na članak:


NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove portala ŠIBENIK.IN. Portal ŠIBENIK.IN zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara portal ŠIBENIK.IN nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila.

  PRETHODNI ČLANAK

SLJEDEĆI ČLANAK